Collesov prijelom prvi je put opisan 1814. godine i nazvan je po irskom kirurgu Abrahamu Collesu. Najčešći je prijelom distalnog dijela radijusa (90%), dok se Smithov prijelom pojavljuje u približno 5% slučajeva.
Značajke Collesova prijeloma
- Deformacija: Collesov prijelom često rezultira karakterističnom deformacijom dorzalnog dijela zapešća, pri kojoj je distalni dio radijusa pomaknut prema gore i unatrag.
- Učestalost: Jedan je od najčešćih tipova prijeloma, osobito u starijih osoba, zbog smanjene gustoće kostiju i veće sklonosti padovima. Istraživanja pokazuju da se Collesov prijelom najčešće pojavljuje u dobnim skupinama od 6. do 10. te od 60. do 70. godine. U starijoj populaciji češći je u žena, dok se u dječjoj dobi češće pojavljuje u dječaka.
- Simptomi: Pacijenti se žale na jaku bol koja se pojačava pri pokretima pronacije i supinacije. Javljaju se lokalna oteklina u području zgloba i ograničen opseg pokreta. Može biti prisutna i karakteristična deformacija zapešća. Zbog boli pacijenti često drugom rukom pridržavaju podlakticu jer pokreti pojačavaju bol.
Dijagnostika Collesova prijeloma
Kod sumnje na prijelom distalnog dijela radijusa potrebno je učiniti rendgensku snimku ručnog zgloba u dvije projekcije. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda, a potvrđuje rendgenskim snimkama koje pokazuju točnu lokaciju, oblik i opsežnost prijeloma. Ponekad je, uz rendgensko snimanje, potrebno učiniti CT ili MR, osobito ako postoji sumnja na ozljedu mekih tkiva.
Liječenje Collesova prijeloma
Liječenje Collesova prijeloma ovisi o težini, opsežnosti i točnom položaju prijeloma, a obično uključuje:
- Imobilizacija: Zapešće se stabilizira gipsom ili drugom vrstom ortoze kako bi se osiguralo cijeljenje kosti. Trajanje imobilizacije može varirati, ali često traje od četiri do osam tjedana.
- Repozicija: Ako je prijelom izraženo pomaknut, potrebno je napraviti repoziciju. Ovaj postupak uključuje namještanje koštanih ulomaka pod blagom sedacijom ili lokalnom anestezijom kako bi se osigurao njihov pravilan položaj.
- Operacija: U težim slučajevima, osobito kada postoji značajan pomak ili višestruki fragmenti, može biti potrebna kirurška intervencija. Stabilizacija kosti postiže se ugradnjom osteosintetskog materijala kao što su šipke, vijci i pločice.
- Rehabilitacija: Nakon početnog razdoblja imobilizacije, fizikalna terapija je ključna za vraćanje snage, fleksibilnosti i funkcionalnosti zapešća.
Konzervativno liječenje Collesova prijeloma
Nakon kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade odlučuje se koji je pristup liječenju najprikladniji. Kod jednostavnijih prijeloma bez pomaka ili prijeloma s pomakom kod kojih je moguća repozicija primjenjuje se konzervativno liječenje. Repozicija pomaknutih ulomaka zahvat je kojim se koštani ulomci vraćaju u funkcionalan položaj. Provodi se u lokalnoj ili općoj anesteziji.
Nakon repozicije radi se kontrolna rendgenska snimka kojom se potvrđuje uspješnost zahvata. Nakon zahvata pristupa se imobilizaciji. Tijekom prva dva tjedna najčešće se primjenjuje podlaktična longeta kako bi edem imao dovoljno prostora za širenje. Nakon dva tjedna postavlja se cirkularni sadreni zavoj (gips). Imobilizacija ukupno traje od četiri do sedam tjedana, ovisno o procjeni liječnika.
Već tijekom nošenja sadrenog zavoja može se primijeniti magnetoterapija radi poticanja cijeljenja prijeloma. Nakon uklanjanja imobilizacije važno je provoditi fizikalnu terapiju do povratka punog opsega pokreta.
Operativno liječenje Collesova prijeloma
Kod osobito složenih prijeloma kod kojih se repozicijom ne može ostvariti zadovoljavajući položaj ulomaka ili postoje druge indikacije, indicirano je kirurško liječenje.
Indikacije za kirurško liječenje:
- Značajan pomak kosti koji se ne može održati konzervativnim metodama.
- Otvoreni prijelom s vidljivom ranom i prodorom kosti kroz kožu.
- Prijelomi s više fragmenata koji zahtijevaju precizno ponovno postavljanje i stabilizaciju.
- Prijelomi koji uključuju zglobnu površinu i mogu uzrokovati dugoročne probleme s pokretljivošću i funkcijom zapešća ako se ne liječe pravilno.
- Ozljeda radioulnarne sindesmoze.
Kirurške metode liječenja
- Minimalno invazivna otvorena repozicija ulomaka.
- Zatvorena repozicija i perkutana fiksacija ulomaka.
- Fiksacija vanjskim fiksatorom.
- Otvorena repozicija i unutarnja fiksacija.
Ovisno o stanju pacijenta i težini prijeloma kirurg će odlučiti koju metodu kirurškog liječenja primijeniti kako bi se postigao najbolji učinak.
Komplikacije nakon Collesova prijeloma
- Infekcija na mjestu fiksacije Kirschnerovim žicama ili vijcima.
- Kompresija n. medianusa.
- Nepravilno zarastanje prijeloma u deformiranom položaju.
- Pseudoartroza.
- Sudeckov sindrom
- Posttraumatski artritis.
- Ozljede tetiva zbog koštanih fragmenata ili operativnog zahvata, najčešće tetive dugog ekstenzora palca (EPL).
Fizioterapija nakon Collesova prijeloma
Nakon uklanjanja imobilizacije fizikalna terapija ključna je za povratak snage, fleksibilnosti i opsega pokreta zapešća. Individualni program rehabilitacije odredit će fizioterapeut nakon funkcionalnog pregleda, a najčešće uključuje:
- Vježbe za povećanje opsega pokreta: Vježbe se usmjeravaju na postupno povećanje pokretljivosti zapešća i prstiju.
- Vježbe snaženja mišića: Radi povratka snage i stabilnosti zglobnog područja provode se vježbe snaženja mišića podlaktice i ruke.
- Aktivnosti za poboljšanje fine motorike: Vježbe koje uključuju precizne pokrete prstiju i ruke pomažu u vraćanju fine motorike i koordinacije.
- Elektroterapija
- Magnetoterapija
- TECAR terapija
Pogledajte vježbe za šaku koje možete samostalno izvoditi. Prije početka vježbanja posavjetujte se s fizioterapeutom.
Zaključak
Oporavak od Collesova prijeloma može potrajati nekoliko mjeseci, a potpuna funkcionalnost zapešća postupno se vraća ciljanim vježbama i fizioterapijom. Dosljedno sudjelovanje u programu fizioterapije i pridržavanje uputa fizioterapeuta ključni su za uspješan oporavak nakon Collesova prijeloma.
