Golferski lakat ili medijalni epikondilitis spada u skupinu bolesti koje nazivamo sindromima prenaprezanja. Učestalim pokretima i iritacijom hvatišta mišića fleksora za područje medijalnog epikondila, javlja se upalni proces na samom hvatištu.
Rizične skupine za nastanak golferskog lakta
Golf se predstavlja kao jedan od najpopularnijih ali i jedan od najstarijih sportova na svijetu. S obzirom da se prilikom takvih sportova aktivnosti protežu kroz nekoliko sati osoba koja ga prakticira izlaže se kontinuiranom opterećenju, iako niskog intenziteta, zahvaljujući kojemu ozljede nisu učestale.
No, ukoliko se u obzir uzme velik broj igrača, popularnost samog sporta te pojačavanje intenziteta fizičkog opterećenja u toku treninga i igre, broj ozljeda koje se javljaju ipak nije zanemariv.
Osim igrača golfa i kriketa, koji su srodni sportovi, rizičnu skupinu za ovu vrstu ozljede čine i sportaši koji koriste reket ili bejzbol palicu. Tu spada i populacija koja se bavi kuglanjem i sličnim sportovima ili odrađuje treninge pod opterećenjem. Golferski lakat ili medijalni epikondilitis nije rezerviran samo za sportaše.
Rizičnu skupinu za nastanak golferskog lakta čine i osobe koje se bave aktivnostima koje podrazumijevaju učestalo savijanje i izravnavanje ruke u laktu, primjerice bojenje, cijepanje drva i slično, odnosno svim aktivnostima koje prekomjerno opterećuju mišiće lakta i tetiva podlaktice. To uzrokuje trošenje i ozljede, a samim time i pojavu boli.
Što uzrokuje golferski lakat ili medijalni epikondilitis?
Medijalni je puno rjeđi od lateralnog epikondilitisa i čini tek 10 do 20% svih dijagnosticiranih epikondilitisa. Prevalencija je 0,4% stanovništva, od čega je najviše pogođena dobna skupina osoba od 45 do 60 godina. Prema spolnoj raspodjeli, češće se javlja kod žena nego kod muškaraca.
Najčešći faktori rizika za pojavu golferskog lakta kod sportaša podrazumijevaju pogreške u načinu treniranja, nepravilnu tehniku, pogrešno korištenje opreme te funkcionalne čimbenike koji potiču razvoj medijalnog epikondilitisa, a odnose se na manjak snage i izdržljivosti te na nedostatnu fleksibilnost.
Ukoliko se radi o ozljedama vezanim uz zanimanje, uglavnom je posrijedi težak fizički rad, kontinuirano ponavljanje radnji ili aktivnosti, pretjerani indeks tjelesne mase, uporaba duhana i duhanskih proizvoda te prisutni komorbiditeti.
Bol kao glavni simptom Golferskog lakta
Kao što je to slučaj s lateralnim epikondilitisom, bol je glavni simptom i medijalnog epikonidilitisa. Bol je prisutna s unutarnje strane lakta kod aktivnosti koje naliče izvođenju udarca tj. kod aktivnosti fleksije. Ista se može pojavljivati postupno ili naglo, a s vremenom se samo pogoršava, posebice ukoliko osoba izvodi pokrete ili aktivnosti koje uključuju fleksiju ručnog zgloba i prstiju uz otpor ili stiskanje šake.
Uočeno stanje vremenski potraje od 6 mjeseci pa i do 2 godine, a vrlo je važno naglasiti i da je takvo stanje sklono ponavljanju. Ukoliko se ova vrsta ozljede pravilno ne liječi, u pojedinim slučajevima može dovesti i do značajnog oštećenja tetiva, uzrokovati kroničnu bol te izazvati ograničenost u opsega pokreta, a ponekad i trajne kontrakture zahvaćenog lakta.
Dijagnostika lateralnog epikondilitisa
Kroz nekoliko osnovnih načina, stručna osoba kliničkom procjenom dolazi do pravilne dijagnoze. Nadalje, primjenom dijagnostičkog ultrazvuka na brz, efikasan i jednostavan način provodi se skeniranje mišića i tetiva. Dijagnostičkim ultrazvukom potvrđujemo postojanje problema ali i isključujemo ostale potencijalne probleme. Dijagnostički ultrazvuk, zbog svoje specifičnosti i osjetljivosti ima značajnu ulogu u dijagnosticiranju medijalnog epikondilitisa.
Liječenje i komplikacije liječenja
Prva faza liječenja medijalnog epikondilitisa podrazumijeva mirovanje pacijenta (prestanak sa dosadašnjim aktivnostima), lokalnu primjenu krioterapije, fizikalnu terapiju, uzimanje nesteroidnih antireumatika, primjenu kinesio tapinga te vježbi istezanja. Od procedura fizikalne terapije najčešće se koriste ultrazvuk, elektroterapija i laser.
Udarni val se sve češće koristi i primjenjuje kod golferskog lakta i pokazuje izvrsne rezultate. Medicinska gimnastika dugoročno ipak daje najbolje rezultate stoga uz fizikalnu terapiju bitno je naučiti i vježbe koje ćete svakodnevno primjenjivati.
Ukoliko se radi o sportskoj ozljedi, od ključne je važnosti da se budući treninzi prilagode postojećem stanju kako se kratkotrajna pošteda ne bi pretvorila u trajno mirovanje, te je isto tako potrebno nastaviti s vježbama osnaživanja ostalih mišića, a s vježbama lakta samo unutar granica boli.
Ukoliko se radi o blažem stanju dovoljno je da pacijent odmara i izbjegava aktivnosti koje uzrokuju bol u predjelu lakta
Fizikalna terapija u liječenju medijalnog epikondilitisa
Osnovni način tretiranja medijalnog epikondilitisa je upravo fizikalna terapija. Njezin je cilj osigurati potpuno i bezbolno kretanje zgloba lakta. Više terapijskih metoda mogu olakšati tegobe, a one uključuju terapiju ultrazvukom, elektroterapiju i laser te udarni val. Iako, nijedna konzervativna ili operativna metoda liječenja ne daje stopostotne rezultate naglasak je, u ovom slučaju potrebno staviti na prevenciju.
Više od 50% ozljeda može se izbjeći pravilnim izvođenjem pokreta i kontrolom opterećenja kojem se izlažu mišići, a sve u cilju smanjenja umora i zamorenosti. Vodeće mjesto u prevenciji, ali i liječenju medijalnog epikondilitisa zauzimaju vježbe istezanja i ekscentrične vježbe. Kada osoba izvodi neki pokret ili aktivnost voljnom kontrakcijom mišića, njihova vlakna se skraćuju.
Iz tog razloga su vježbe istezanja vrlo korisne, odnosno postupak istezanja vraća mišićna vlakna na dužinu na kojoj su bila prije kontrakcije te na takav način osigurava elastičnost mišića, njegovu fleksibilnosti i pospješuje koordinaciju. Sam proces istezanja je optimalno provoditi ujutro te prije i poslije treninga.
Vježbe za jačanje mišića podlaktice također su od velike važnosti za stabilizaciju podlaktice, što se može postići vježbama kojima se uz mišiće podlaktice osnažuju i druge važne mišićne skupine.
Prije izvođenja bilo kakve aktivnosti, bilo sportske ili profesionalne iznimno je bitno:
- Izvesti zagrijavanje prije izvođenja aktivnosti
- vježbe istezanja provoditi prije i nakon aktivnosti
- steći naviku prekidanja ponavljajućih pokreta
- prilagoditi uvjete rada i sportske aktivnosti
- educirati se o unutarnjim i vanjskim faktorima rizika