Teniski lakat (lateralni epicondylitis) predstavlja najčešći uzrok boli kod odraslih osoba u području lakta. Bolnost koju izaziva prisutna je u lateralnom (vanjskom) dijelu lakta. Uobičajeni naziv, teniski lakat, u primjeni je djelomično i pogrešan. Iako su tenisači najčešće zahvaćeni, često se problem javi i kod ljudi koji se ne bave tenisom. Stanje može biti uzrokovano i radom te pogađa kako sportaše tako i nesportaše. Teniski lakat spada u najčešće sindrome prenaprezanja.
Kako nastaje teniski lakat?
U većini slučajeva moguće je povezati uzrok koji dovodi do pojave teniskog lakta kod pacijenta. Sve aktivnosti koje podrazumijevaju značajnije korištenje mišića ekstenzora ili supinatora mogu biti potencijalni uzročnik. Iako se uglavnom povezuje s tenisom i tenisačima, lateralni epikondilitis, odnosno teniski lakat uzrokuju i mnogobrojne aktivnosti koje podrazumijevaju stalnu, ponavljajuću uporabu podlaktice. Aktivnosti poput tipkanja, sviranja instrumenata poput klavira ili neki ručni radovi također mogu biti preduvjet za bol u lateralnom dijelu lakta.
Klinička slika kod teniskog lakta
Bol koja se kreće prema gore uz nadlakticu ili dolje niz podlakticu osnovni je simptom teniskog lakta. U rijetkim slučajevima ona doseže do trećeg ili četvrtog prsta, no bolnost je ipak najveća u području lateralnog (vanjskog) dijela lakta. Bolnost se može povećati određenim pokretima šakem, kao i stiskom. Uzevši u obzir prisutnost simptoma razlikuju se četiri stupnja u razvoju teniskog lakta:
- Razina boli nekoliko sati nakon uzročne aktivnosti.
- Bolovi na kraju ili neposredno nakon uzročne aktivnosti.
- Bol tijekom uzročne aktivnosti koja se pojačava nakon prestanka te aktivnosti.
- Stalna bol koja zabranjuje bilo kakvu aktivnost.
Kod velikog broja pacijenata uočen je osjećaj slabosti prilikom nošenja predmeta u zahvaćenoj ruci. Gledajući prosjek, simptomi se mogu javljati u periodu od dva tjedna do dvije godine, a od istih se 89% pacijenata oporavlja unutar razdoblja od jedne godine bez potrebnih medicinskih zahvata. Uz uvjet da se izbjegavaju bolni pokreti, posebice u slučaju kada se radi o sportskoj ozljedi.
Kako pravilno uspostaviti dijagnozu teniskog lakta?
Klinički pregled prva je postaja u uspostavljanju točne dijagnoze. Sukladno tome, nužno je razumijevanje diferencijalne dijagnoze, a sve u cilju kako bi se izbjegle bespotrebne terapijske intervencije kod pacijenta.
Ključno je da se dijagnostički proces započne pitanjima koja uključuju razinu aktivnosti, faktorima koji utječu na rizik od ozljede u pojedinim zanimanjima, razini sportske aktivnosti pojedinca, lijekovima koji se koriste te ostalim medicinskim problemima koji se mogu pokazati kao važni za spoznaju o tome koje su aktivnosti uzročnici ozljede. Također, osim razgovora, u toku fizičkog pregleda vrši se i pregled kože, kostiju, živaca te mišića.
Palpacijom na područje hvatišta tetiva ekstenzora dolazi do provociranja intenzivne boli.
Dijagnostički ultrazvuk predstavlja zlatni standard kod postavljanja dijagnoze teniskog lakta. Ultrazvukom možemo vidjeti sve tetive i mišićno-tetivne prijelaze, te ih ispratiti do hvatišta. Ultrazvukom možemo vidjeti i ostale strukture kao što su ligamenti i živci koje ponekad mogu prikazati krivu sliku teniskog lakta.
Kako liječiti teniski lakat?
Kada je riječ o liječenju teniskog lakta razlikuje se konzervativno liječenje i operativno liječenje ozljede. Napominjemo da je operativno liječenje iznimno rijetko potrebno i vezano je isključivo uz duže kronična stanja kod kojih je došlo do velikih oštećenja hvatišta ekstenzora.
Konzervativna metoda liječenja podrazumijeva smanjenje upalnog procesa i ublažavanje boli. To postižemo odmorom i izbjegavanjem aktivnosti koje uzrokuju bol. Preporučuje se da pacijent tri puta dnevno kroz nekoliko dana koristi hladne obloge koji će djelovati na smanjenje upale i na oteklinu.
U svrhu olakšavanja napetosti na mjestima vezivanja mišića te ublažavanja boli preporučuje se i korištenje ortoze za teniski lakat. Istu je potrebno staviti oko podlaktice, na područje mišićno -tetivnog prijelaza. Tako izbjegavamo prejako aktiviranje mišića kod aktivnosti koje mogu uzrokovati bol. Mijenja se poluga mišića i na taj način rasterećuje hvatište.
osnova liječenja kod teniskog lakta pripada procedurama fizikalne terapije
Blokade se često primjenjuju kod intenzivnih bolova, no iznimno je bitno da se apliciraju ultrazvučno navođeno. Primjenom blokade bez kontrole ultrazvuka može doći do oštećenja tetiva.
U novije vrijeme dosta se koristi i PRP (Plasma rich platetelt) metoda. To znači da se koristi pročišćeni i obogaćeni dio krvi zvan plazma.
Ukoliko se na ozljedu ipak mora primijeniti operativni način liječenja, lateralni epikondilitis, odnosno teniski lakat može biti tretiran uz male instrumente i minimalne rezove, također u ambulanti.
Ipak osnova liječenja kod teniskog lakta pripada procedurama fizikalne terapije. Stoga, ukoliko imate problem sa teniskim laktom, javite se fizioterapeutu koji će nakon pregleda znati kako Vam pomoći i koje procedure primijeniti.
Fizikalna terapija kod teniskog lakta
S ciljem smanjenja boli i poboljšanja funkcije zahvaćenog lakta, a ovisno o stanju, koriste se različite fizioterapijske procedure koje uključuju:
- Terapiju udarnim valom – Shockwave terapija
- Terapijski ultrazvuk
- Laser
- Duboku poprečna frikcija
- Kinesiotaping
- Krioterapija
- Radiofrekvencija
Jedna od najboljih metoda koja se kombinira i sa ostalim terapija predstavlja udarni val (shockwave terapiju). Udarni val koristimo 5x (jedanput tjedno).
Medicinska gimnastika koja se koristi u liječenju teniskog lakta podrazumijeva izradu režima ili plana tjelesnih aktivnosti koje su dizajnirane i propisane za ispunjenje svakog od terapijskih ciljeva. Za svrhu imaju uspostaviti normalnu funkciju mišićno-koštanog sustava ili smanjiti bol uzrokovanu bolestima ili ozljedama, a dijele se na:
- Ekscentrične vježbe
- Koncentrične vježbe
Sam fizioterapijski pristup tokom svog razvoja i s vremenom je postao raznolik. Jasno se može zaključiti da u se u većini slučajeva primjenjuju neinvazivni postupci koji uključuju pokrete mišića i zglobova u svrhu ispravljanja nastalih oštećenja. Brojna istraživanja iz prakse su potvrdila kako je primjena ekscentričnih vježbi metoda koja dugoročno ima najblagotvorniji učinak na ozljede poput lateralnog epikondilitisa. Sve se vježbe provode u cilju vraćanja snage pacijentu, a da pritom ne dođe do oštećenja tetiva ili mišića zahvaćenog područja.