Uganuće gležnja spada u najčešće ozljede mišićno-koštanog sustava. Uganuća se podjednako dešavaju sportašima kao i onima koji se ne bave sportom. Među svim ozljedama gležnja čak 85% njih čini akutno uganuće gležnja, od čega je dodatnih 85% posljedica inverzijske povrede zgloba (supinacijske traume).
Mehanizam nastanka ozljede gležnja
Najrizičniji sportovi od kojih se događa uganuće gležnja su košarka, odbojka i nogomet, ali i mnogi drugi sportovi koji uključuju trčanje i skakanje u osnovne pokrete i aktivnosti. Ozljeda može nastati i prilikom neopreznog hoda po neravnim terenima ili ukoliko dođe do pokliznuća na površinama prekrivenima ledom.
Ovisno o ozbiljnosti ozljede, uganuće može biti popraćeno i značajnijim oštećenjem zglobne ligamentarne i koštane strukture gležnja. Mehanizam nastanka ozljede uglavnom je inverzija stopala (supinacijska trauma) odnosno njegovo zavrtanje prema unutra posebice u slučaju kada je gležanj u tom trenutku u položaju koji se formira prilikom stajanja na prstima.
Vrste i simptomi ozljede gležnja
Prilikom samog uganuća gležnja u ljudskom se organizmu može dogoditi cijeli niz mogućih ozljeda. Naravno, ukoliko do ozljeđivanja dođe, za pacijenta je najbolje da se radi o tek manjoj ozljedi ligamenta. Ipak scenarij može ići sve do kompliciranih unutar zglobnih promjena, pa i prijeloma koštanih struktura potkoljenice te kostiju tarzusa.
Kod uganuća gležnja razlikuju se u tri stupnja ozljede ukoliko se u obzir uzmu jačina ozljede i posljedično, ozljeda ligamentarnih struktura gležnja. Navedeni stupnjevi dijele se na: istegnuće, djelomično puknuće i potpuno puknuće ligamenta, a u prikazu sa simptomima navedeni su kako slijedi:
- Stupanj I (lakša ozljeda): istegnuće ligamenata bez makroskopskih znakova pucanja, prisutnost male otekline i boli koja se javlja na dodir, uključuje mali ili nikakav gubitak funkcije zgloba i nepostojanje mehaničke nestabilnosti zgloba.
- Stupanj II (srednje teška ozljeda): parcijalna ruptura ligamenata, popraćen umjerenim bolovima, pojava otekline i boli na dodir, pacijent gubi dio opsega pokreta te je prisutna blaga do umjerena nestabilnost.
- Stupanj III (teška ozljeda): kompletna ruptura ligamenata, pojava otekline većih razmjera, hemoragija, prisutna izrazita bol na dodir, pacijent gubi opseg pokreta, te je prisutan značajni gubitak funkcije te nestabilnost.
Strukture koje najčešće ozljeđujemo prilikom uganuća gležnja
- ATFL (prednji talo-fibularni ligament)
- CFL (Calcaneo-fibularni ligament),
- Deltoidni ligament
- IATFL (Inferior anterior tibio-fibularni ligament)
Najčešće dolazi do stradavanja ATFL-a (prednji talo-fibularni ligament) koji može biti ozlijeđen u kombinaciji sa CFL-om (Calcaneo-fibularni ligament) no i drugim strukturama.
U lateralnom (vanjskom) kompleksu gležnja nalaze se i tetive mišića m.peroneus longus i m.peroneus brevis koje također mogu biti uključeni u ozljedu.
Od koštanih struktura najčešće dolazi do avulzijskih trauma na hvatištu ligamenta, no može doći i do većih oštećenja, najčešće fraktura (puknuća) maleola fibule.
Diferencijalna dijagnostika kod uganuća gležnja i preporuke za liječenje
Kako bi se isključilo postojanje drugih ozljeda osim one lateralnog ligamentnog kompleksa te se utvrdila dijagnoza, provode se metode diferencijalne dijagnostike. Postoje dva osnovna cilja postupaka dijagnoze, prvi cilj je isključenje postojanja frakture (RTG pretraga), a drugi se odnosi na otkrivanje ozljeda ligamenata i ostalih struktura.
Dijagnostički ultrazvuk zlatni je standard u dijagnostici mekih izvan zglobnih struktura te ga najčešće koristimo u dijagnostici i evaluaciji ozljeda nakon uganuća gležnja.
Ozljede koje nastaju uganućem gležnja, a podijeljene u tri stupnja, prvenstveno se liječe konzervativnim metodama. Posebice kada se radi o ozljedi lateralnog ligamentnog kompleksa u I. i II. stupnju. Ukoliko se radi o III. stupnju ozljede, preporuke za liječenje mogu biti nešto drugačije.
Naime, neki stručnjaci u tom stadiju za pacijente mlađe od 40 godina savjetuju operativno liječenje dok se starijim pacijentima preporuča nastavak konzervativnog liječenja. Odluka o nastavku liječenja svakako treba biti individualna i ona ovisi o više faktora kao što su dob, težina, stabilnost gležnja, aktivnost pacijenta…. .
Fizioterapija uganuća gležnja
Temeljem obavljenih pregleda i anamneze pacijenta fizioterapeut kao stručna osoba procjenjuje stupanj i ozbiljnost ozljede te daje prognozu stanja i određuje vrstu fizioterapije. Cilj je svake fizioterapije uganuća gležnja osigurati potpuni oporavak pacijenta, ali i prevenirati nastajanje nove ozljede.
PRICE metoda preporučena je kao tradicionalna metoda liječenja uganuća, a sastoji se od:
- Zaštita (Protection) – Smanjiti i rasteretiti oslonac na ozlijeđenu nogu.
- Odmora (Rest) – vrlo je važan za ozlijeđeni zglob kako bi se ozlijeđeno tkivo zaštitilo od daljnjeg ozljeđivanja. To ne podrazumijeva ležanje već doziranu aktivnost u granicama boli.
- Krioterapije (Ice) – primjenjuje se za smanjivanje reakcije tkiva na traumu. Primjena ledenih obloga smanjuje osjećaj boli i ograničava oteklinu i to na način da smanjuje protok krvi na ozlijeđenome mjestu.
- Kompresije (Compresion) – cilj kompresije je proširenje hematoma na veću površinu, a čime se poboljšavaju uvjeti resorpcije. U tu svrhu, najčešće se primjenjuje elastičan zavoj koji se omata od korijena prstiju stopala do iznad sredine potkoljenice. Pritisak postavljenog zavoja mora biti ravnomjeran te ne smije ometati cirkulaciju.
- Elevacija (Elevation) – podrazumijeva se postavljanje ozlijeđenog ekstremiteta 10 do 25 cm iznad razine srca, što olakšava vensku i limfnu drenažu, a čime se omogućuje smanjenje otekline i resorpcija hematoma.
Procedure fizikalne terapije koje najčešće koristimo su u akutnoj fazi magnetna terapija, laser, TENS i radiofrekvencija, ovisno o procjeni fizioterapeuta. Dugoročno, bitno je prevenirati nestabilnost gležnja ciljanom medicinskom gimnastikom. Koristimo vježbe za poboljšanje balansa i proprocepcije, kao i vježbe snaženja. Na taj način jačamo strukture koje će gležanj držati stabilnim i spriječiti ponovno ozljeđivanje.
Ozljeda gležnja uganućem, nikako ne bi smjela proći bez rehabilitacije, bez obzira radi li se blagoj i bezazlenoj ozljedi. Zbog činjenice da se radi o ozljedi koja je u 80% slučajeva sklona ponavljanju, bitno je da se tretira na vrijeme i adekvatno.
Zaključak
Iako ponekad uganuće gležnja „prohodamo“ i ne potražimo pomoć stručnjaka, ozljede mekih tkiva koje nastaju mogu ostaviti dugoročne posljedice. Prvenstveno se radi o nestabilnosti gležnja, boli no i budućim ozljedama.
Stoga, ukoliko ste uganuli gležanj, potražite pomoć fizioterapeuta koji će znati procijeniti stanje vašeg gležnja, napraviti dijagnostiku te preporučiti fizikalnu terapiju kako bi se posljedice ozljede svele na minimum.