Kako djeluje Tecar terapija?

TECAR terapija koristi visokofrekventne struje, obično u rasponu od 300 kHz do 1 MHz, za generiranje topline unutar tretiranog tkiva. Ova frekvencija omogućava prodor topline duboko u tkivo bez oštećenja površinskih slojeva kože. To je čini idealnom za liječenje različitih muskuloskeletnih stanja.

Frekvencija koja se koristi može varirati ovisno o specifičnom uređaju i postavkama koje terapeut odabere na temelju ciljeva terapije i tipa tkiva koje se tretira. Frekvencija od 448 khz se najviše primjenjuje u praksi i predstavlja frekvenciju koja je temelj aktivne stanične terapije.

TECAR uređaji imaju dvije elektrode: aktivnu i pasivnu. Aktivna elektroda se postavlja na područje tretmana dok se pasivna postavlja na udaljeni dio tijela. Time se stvara električno polje koje prožima tretirano područje i stimulira tkiva na dubljim razinama.

Obzirom da se radi o primjeni elektromagnetskih valova visoke frekvencije čime se generira toplina unutar tkiva, TECAR terapija se još naziva i radiofrekventnom terapijom.

Dva temeljna načina primjene TECAR terapije

TECAR terapija se može primjenjivati u dva načina ili moda:

1. Kapacitivni način: Ovaj način se općenito koristi za tretiranje mekih tkiva poput mišića i kože. Uključuje korištenje kondenzatora u uređaju kako bi se energija usmjerila na površinske slojeve tkiva. Na taj način potiće se povećan protok krvi i limfne drenaže.
2. Rezistivni način: Ovaj način cilja na dublja tkiva poput tetiva, ligamenata i kostiju. Djeluje tako što fokusira energiju dublje unutar tijela, generirajući toplinu i potičući regeneraciju i prokrvljenost dubljih struktura.

Kada koristimo Tecar terapiju

Prije početka terapije, fizioterapeut će procijeniti pacijentovo stanje i potencijalne kontraindikacije kako bi bio siguran da je TECAR terapija prikladna i sigurna za upotrebu. TECAR terapija koristi se kod različitih stanja kao što su:

• Akutne i kronične mišićno-koštane ozljede
• Tendinitisi i tendinopatije
• Bolovi u leđima i vratu kao što su lumbago, išijas i cervikalni sindromi
• Miofascijalni bolovi
• Oporavak nakon operacijskih zahvata
• Sportske ozljede poput uganuća i istegnuća
• Reumatske bolesti
• Preventivno nakon velikih opterećenja kod sportaša

Kako izgleda tretman Tecar terapijom?

1. Odabir načina terapije: TECAR terapija nudi dva osnovna načina rada – kapacitivni i rezistivni.

   

2. Primjena gela: Na kožu pacijenta nanosi se poseban gel koji služi kao medij za prijenos elektromagnetske energije iz uređaja u tkivo.
3. Postavljanje elektroda: Aktivna elektroda se postavlja na područje tretmana, dok se pasivna elektroda postavlja na drugom dijelu tijela kako bi se zatvorio električni krug.
4. Prilagodba intenziteta: Terapeut prilagođava intenzitet terapije prema pacijentovom osjećaju i terapijskim ciljevima. Pacijent može osjećati blagu toplinu, ali terapija ne bi trebala biti bolna i neugodna.
5. Pokreti tijekom terapije: Tijekom terapije, terapeut može pomaknuti elektrodu u različitim smjerovima kako bi optimizirao učinak na tretirano područje. Također, pacijent može biti zamoljen da izvodi određene pokrete ako to dopušta stanje i cilj terapije.

Indikacije i kontraindikacije za primjenu

TECAR terapija je u potpunosti sigurna za primjenu i gotovo da nema kontraindikacija no ipak kod određenih stanja se ne preporučuje primjena:

1. Trudnoća: TECAR terapija se obično ne preporučuje trudnicama, posebno kada je riječ o tretmanima u području trbuha i donjeg dijela leđa, zbog potencijalnog rizika za fetus.
2. Pacemakeri ili drugi elektronički implantati: Osobe s pacemakerima ili drugim elektroničkim uređajima unutar tijela trebale bi izbjegavati TECAR terapiju jer elektromagnetska polja mogu ometati rad ovih uređaja.
3. Tromboza: Pacijenti s aktivnom trombozom ili poviješću tromboembolijskih događaja trebali bi izbjegavati TECAR terapiju zbog potencijalnog rizika od mobilizacije krvnih ugrušaka.
4. Preosjetljivost na toplinu ili poremećaji osjeta: Osobe s poremećajima osjeta ili preosjetljivosti na toplinu trebaju biti oprezne s TECAR terapijom zbog rizika od opeklina ili oštećenja tkiva.
5. Tromboflebitis
6. Maligne bolesti: Iako primjena TECAR terapije nije u potpunosti kontraindicirana kod malignih bolesti u akutnom stanju, potreban je dodatan oprez kao i procjena stručnog tima o učincima i potrebi primjene TECAR terapije.
7. Metalni implantati u području tretmana: Iako metalni implantati sami po sebi nisu kontraindikacija, potrebno je oprezno pristupiti jer TECAR terapija može uzrokovati pretjerano zagrijavanje oko metalnih dijelova, što može dovesti do oštećenja tkiva.

Prednosti Tecar terapije

1. Brže zacjeljivanje: TECAR terapija potiče cirkulaciju i metabolizam u tretiranom području, što može značajno skratiti vrijeme oporavka.
2. Smanjenje boli: Toplinska energija pomaže u smanjenju osjećaja boli već nakon prvih tretmana.
3. Neinvazivnost: Terapija je potpuno neinvazivna i ne uzrokuje bol, što je čini prihvatljivom za većinu pacijenata.
4. Fleksibilnost u tretmanu: TECAR terapija može se prilagoditi specifičnim potrebama pacijenta, ovisno o vrsti i ozbiljnosti ozljede.

Kako se ponašati nakon terapije

• Pacijenti se obično mogu odmah vratiti svojim uobičajenim aktivnostima nakon tretmana. Kod nekoga može doći do osjećaja blagog umora ili topline u tretiranom području.
• Fizioterapeut Vam može dati specifične upute ili preporuke za aktivnosti nakon terapije, uključujući vježbe istezanja ili jačanja. Na taj način se maksimiziraju učinci terapije.

Trajanje Tecar terapije i primjena u praksi?

Tretman obično traje između 15 i 30 minuta. Broj potrebnih tretmana varira ovisno o stanju i ozbiljnosti ozljede, ali mnogi pacijenti osjećaju olakšanje već nakon prvog tretmana. Ovisno o stanju i problemu Vaš fizioterapeut će procijeniti koliko je potrebno napraviti tretmana da bi se postigao optimalan učinak. Uz TECAR terapiju često se kombiniraju i druge procedure fizikalne terapija kao što su elektroterapija, laser, manualna terapija i medicinska gimnastika.

Zaključak

TECAR terapija predstavlja vrijedan alat u modernoj rehabilitaciji, pružajući brzo i učinkovito rješenje za različite vrste ozljeda i bolova. Njezina sposobnost da prodre duboko u tkiva i potakne prirodne procese zacjeljivanja čini je izuzetno korisnom u fizioterapijskim i sportskim medicinskim tretmanima. Kao i kod svake terapije, posavjetujte se sa svojim fizioterapeutom kako bi vidjeli da li je TECAR terapija prikladna kod vašeg stanja.

The post TECAR terapija – inovativna metoda u fizikalnoj terapiji appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Postoje dvije vrste mišićnih stimulatora: električni i magnetski. Glavna razlika između njih je način stvaranja podražaja, ali i povezanost s pacijentom. Iako kod magnetske stimulacije nije potrebno uspostaviti izravan kontakt s pacijentom, kod elektrostimulacije je to potrebno i vrši se pomoću elektroda.

Primjena mišićne stimulacije

Klinička primjena električne stimulacije sastoji se u primjeni električne struje na tijelo, bilo u terapijske ili dijagnostičke svrhe. Kao što je već spomenuto, struja elektrona dolazi od stimulatora do elektrode, a zatim se pretvara u struju iona unutar tkiva gdje nastavlja do ciljanog živca ili mišića. Zahvaljujući tehničkim specifikacijama stimulatora, električna stimulacija ima široku primjenu u medicini.

Liječenje mišićnom stimulacijom

Električna stimulacija mišića i živaca u funkciji poboljšanja tjelesne funkcije i oporavka uspješno se koristi u sljedećim medicinskim stanjima:

• Nakon ozljede zglobova ili mišića. U tim slučajevima električna stimulacija može vratiti motoričke funkcije cjelovitije i brže.
• Nakon operativnih zahvata na mišićima zglobovima ili ligamentima.
• Kod oštećenja središnjeg ili perifernog živčanog sustava ili u slučaju bolesti mišića motoričke funkcije mogu se poboljšati električnom stimulacijom živaca ili mišića. Električna stimulacija se koristi i nakon ozljede leđne moždine. Naime, posebno su dizajnirane metode stimulacije mišića pacijenata s ozljedom leđne moždine kako bi ozlijeđeni mogli ponovno pokretati i kontrolirati oštećene živce i mišiće. U bolesnika s pretrpljenim ozljedama glave i moždanim udarom, električna stimulacija također može uvelike pomoći u obnavljanju funkcija organizma.
• Neaktivnost kao rezultat dugotrajnog boravka u krevetu. Posljedice takve neaktivnosti uspješno se liječe i elektrostimulacijom mišića.

Mišićni stimulatori po povoljnim cijenama

Vrhunska kvaliteta proizvoda, online narudžba i besplatna dostava! Provjerite našu ponudu i krenite sa jačanjem mišića odmah!

Vrste elektrostimulatora mišića

Podjela električnih stimulatora vrši se na nekoliko načina. Dakle, u odnosu na izvor signala, možemo ih podijeliti na:

• izvore s ograničenom impulsnom snagom;
• izvore s kontroliranim naponskim oblikom impulsa (linearni, sinusoidni, eksponencijalni itd.);
• izvore s kontroliranim strujnim impulsnim oblikom (npr. konstantna amplituda tijekom trajanja impulsa).

U odnosu na stimulaciju živčanog tkiva, stimulatori se mogu podijeliti na:

• Funkcionalne električne stimulatore (FES) koji stimuliraju živčano tkivo kako bi se obnovila njegova normalna funkcija;
• Funkcionalne živčane stimulatore (FNS) koji vrše izravnu stimulaciju na periferni živčani sustav.

U odnosu na položaj elektroda na tretiranom dijelu pacijenta, stimulatori se mogu podijeliti na:

• stimulatore koji rade u bipolarnom načinu, gdje su obje elektrode blizu tretiranog dijela;
• stimulatore koji rade u monopolarnom načinu, gdje je jedna elektroda blizu, a druga daleko od obrađenog dijela;
• stimulatore koji rade u takozvanom terenskom načinu rada (Field-stimulation), gdje su obje elektrode udaljene od tretiranog dijela pacijenta

Mišićna stimulacija u fizikalnoj terapiji

Hipotrofija muskulature izravna je indikacija za primjenu mišićne stimulacije. Sva postoperativna stanja nakon operacija koljenog zgloba, zgloba kuka ili recimo skočnog zgloba iziskuju primjenu mišićne stimulacije u prvoj fazi rehabilitacije. Koriste se 2 do 4 elektrode koje se postavljaju uzdužno na mišić. Trajanje tretmana je najčešće 30 minuta, a mogu se koristiti različiti programi ovisno o uređaju.

U zadnje vrijeme se mišićna stimulacija koristi i u svakodnevnom sportu gdje se dodatno stimuliraju određene skupine mišića kako bi se izbalansirala mišićna jakost.

Mišićna stimulacija ne može zamijeniti vježbanje i medicinsku gimnastiku, ali uz kvalitetan plan i program oporavka, svakako igra bitnu ulogu u liječenju hipotrofije ili smanjenog obujma/snage mišića.

The post Mišićna stimulacija – elektrostimulacija appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Rizične skupine za nastanak golferskog lakta

Golf se predstavlja kao jedan od najpopularnijih ali i jedan od najstarijih sportova na svijetu. S obzirom da se prilikom takvih sportova aktivnosti protežu kroz nekoliko sati osoba koja ga prakticira izlaže se kontinuiranom opterećenju, iako niskog intenziteta, zahvaljujući kojemu ozljede nisu učestale.

No, ukoliko se u obzir uzme velik broj igrača, popularnost samog sporta te pojačavanje intenziteta fizičkog opterećenja u toku treninga i igre, broj ozljeda koje se javljaju ipak nije zanemariv.

Osim igrača golfa i kriketa, koji su srodni sportovi, rizičnu skupinu za ovu vrstu ozljede čine i sportaši koji koriste reket ili bejzbol palicu. Tu spada i populacija koja se bavi kuglanjem i sličnim sportovima ili odrađuje treninge pod opterećenjem. Golferski lakat ili medijalni epikondilitis nije rezerviran samo za sportaše.

Rizičnu skupinu za nastanak golferskog lakta čine i osobe koje se bave aktivnostima koje podrazumijevaju učestalo savijanje i izravnavanje ruke u laktu, primjerice bojenje, cijepanje drva i slično, odnosno svim aktivnostima koje prekomjerno opterećuju mišiće lakta i tetiva podlaktice. To uzrokuje trošenje i ozljede, a samim time i pojavu boli. 

Što uzrokuje golferski lakat ili medijalni epikondilitis?

Medijalni je puno rjeđi od lateralnog epikondilitisa i čini tek 10 do 20% svih dijagnosticiranih epikondilitisa. Prevalencija je 0,4% stanovništva, od čega je najviše pogođena dobna skupina osoba od 45 do 60 godina. Prema spolnoj raspodjeli, češće se javlja kod žena nego kod muškaraca.

Najčešći faktori rizika za pojavu golferskog lakta kod sportaša podrazumijevaju pogreške u načinu treniranja, nepravilnu tehniku, pogrešno korištenje opreme te funkcionalne čimbenike koji potiču razvoj medijalnog epikondilitisa, a odnose se na manjak snage i izdržljivosti te na nedostatnu fleksibilnost.

Ukoliko se radi o ozljedama vezanim uz zanimanje, uglavnom je posrijedi težak fizički rad, kontinuirano ponavljanje radnji ili aktivnosti, pretjerani indeks tjelesne mase, uporaba duhana i duhanskih proizvoda te prisutni komorbiditeti. 

Bol kao glavni simptom Golferskog lakta

Kao što je to slučaj s lateralnim epikondilitisom, bol je glavni simptom i medijalnog epikonidilitisa. Bol je prisutna s unutarnje strane lakta kod aktivnosti koje naliče izvođenju udarca tj. kod aktivnosti fleksije. Ista se može pojavljivati postupno ili naglo, a s vremenom se samo pogoršava, posebice ukoliko osoba izvodi pokrete ili aktivnosti koje uključuju fleksiju ručnog zgloba i prstiju uz otpor ili stiskanje šake.

Uočeno stanje vremenski potraje od 6 mjeseci pa i do 2 godine, a vrlo je važno naglasiti i da je takvo stanje sklono ponavljanju. Ukoliko se ova vrsta ozljede pravilno ne liječi, u pojedinim slučajevima može dovesti i do značajnog oštećenja tetiva, uzrokovati kroničnu bol te izazvati ograničenost u opsega pokreta, a ponekad i  trajne kontrakture zahvaćenog lakta. 

Dijagnostika lateralnog epikondilitisa

Kroz nekoliko osnovnih načina, stručna osoba kliničkom procjenom dolazi do pravilne dijagnoze. Nadalje, primjenom dijagnostičkog ultrazvuka na brz, efikasan i jednostavan način provodi se skeniranje mišića i tetiva. Dijagnostičkim ultrazvukom potvrđujemo postojanje problema ali i isključujemo ostale potencijalne probleme. Dijagnostički ultrazvuk, zbog svoje specifičnosti i osjetljivosti ima značajnu ulogu u dijagnosticiranju medijalnog epikondilitisa.

Liječenje i komplikacije liječenja

Prva faza liječenja medijalnog epikondilitisa podrazumijeva mirovanje pacijenta (prestanak sa dosadašnjim aktivnostima), lokalnu primjenu krioterapije, fizikalnu terapiju, uzimanje nesteroidnih antireumatika, primjenu kinesio tapinga te vježbi istezanja. Od procedura fizikalne terapije najčešće se koriste ultrazvuk, elektroterapija i laser. 

Udarni val se sve češće koristi i primjenjuje kod golferskog lakta i pokazuje izvrsne rezultate. Medicinska gimnastika dugoročno ipak daje najbolje rezultate stoga uz fizikalnu terapiju bitno je naučiti i vježbe koje ćete svakodnevno primjenjivati.

Ukoliko se radi o sportskoj ozljedi, od ključne je važnosti da se budući treninzi prilagode postojećem stanju kako se kratkotrajna pošteda ne bi pretvorila u trajno mirovanje, te je isto tako potrebno nastaviti s vježbama osnaživanja ostalih mišića, a s vježbama lakta samo unutar granica boli. 

Ukoliko se radi o blažem stanju dovoljno je da pacijent odmara i izbjegava aktivnosti koje uzrokuju bol u predjelu lakta

Fizikalna terapija u liječenju medijalnog epikondilitisa

Osnovni način tretiranja medijalnog epikondilitisa je upravo fizikalna terapija. Njezin je cilj osigurati potpuno i bezbolno kretanje zgloba lakta. Više terapijskih metoda mogu olakšati tegobe, a one uključuju terapiju ultrazvukom, elektroterapiju i laser te udarni val. Iako, nijedna konzervativna ili operativna metoda liječenja ne daje stopostotne rezultate naglasak je, u ovom slučaju potrebno staviti na prevenciju.

Više od 50% ozljeda može se izbjeći pravilnim izvođenjem pokreta i kontrolom opterećenja kojem se izlažu mišići, a sve u cilju smanjenja umora i zamorenosti. Vodeće mjesto u prevenciji, ali i liječenju medijalnog epikondilitisa zauzimaju vježbe istezanja i ekscentrične vježbe. Kada osoba izvodi neki pokret ili aktivnost voljnom kontrakcijom mišića,  njihova vlakna se skraćuju.

Iz tog razloga su vježbe istezanja vrlo korisne, odnosno postupak istezanja vraća mišićna vlakna na dužinu na kojoj su bila prije kontrakcije te na takav način osigurava elastičnost mišića, njegovu fleksibilnosti i pospješuje koordinaciju. Sam proces istezanja je optimalno provoditi ujutro te prije i poslije treninga. 

Vježbe za jačanje mišića podlaktice također su od velike važnosti za stabilizaciju podlaktice, što se može postići vježbama kojima se uz mišiće podlaktice osnažuju i druge važne mišićne skupine. 

Prije izvođenja bilo kakve aktivnosti, bilo sportske ili profesionalne iznimno je bitno: 

• Izvesti zagrijavanje prije izvođenja aktivnosti
• vježbe istezanja provoditi prije i nakon aktivnosti
• steći naviku prekidanja ponavljajućih pokreta
• prilagoditi uvjete rada i sportske aktivnosti 
• educirati se o unutarnjim i vanjskim faktorima rizika

The post Golferski lakat ili medijalni epikondilitis appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

ŠTO SE DOGAĐA TIJEKOM TERAPIJE UDARNIM VALOM?

Za vrijeme terapije, zvučni val visokog intenziteta djeluje na tkivo. To dovodi do niza korisnih učinaka kao što je neovaskularizacijski rast, suzbijanje upalnih procesa, stimulacija kolagena, disolucija kalcificiranih tvorevina.

SWT predstavlja alternativu u mnogim slučajevima kada se operativni zahvat čini neizbježnim!

• • bolno rame
  • epikondilitis
  • petni trn/plantarni fasciitis
  • myositis ossificans
  • bolovi u Achilovoj tetivi
  • patelarni tendinitis
  • liječenje trigger točaka

Ortopedija – primjena udarnih valova u ortopediji usredotočuju se na liječenje kalcifikacija, bolnih egzostoza, raznih tendinitisa i usporeno zacjeljivanje lomova. SWT predstavlja alternativu u mnogim slučajevima kada se operativni zahvat čini neizbježnim. Uobičajene dijagnoze su:

• • smrznuto rame
  • periarthritis humeroscapularis
  • calcar calcanei/ penti trn
  • artrotične promjene – sekundarni simptomi
  • ahilodinija
  • lateralni i ulnarni epikondilitis
  • skakačko koljeno

Sportska medicina – terapija udarnim valom vrlo se često primjenjuje u sportskoj medicini, zbog svojih zacjeljujućih i regenerativnih učinaka na meka tkiva. Tako se vrijeme oporavka nakon ozlijeda može maksimalno smanjiti. Uobičajene indikacije su:

• • mišićna distenzija
  • produženo tretiranje distorzije zgloba
  • bol u kuku
  • bol u križima
  • ahilodinia
  • ITB sindrom

ČESTO POSTAVLJENA PITANJA

• Koliki je postotak uspješnosti terapije udarnim valom?
  Zabilježeni omjer uspješnosti kliničke primjene je širom svijeta između 77% – 80%. Svaki tretman je kumulativan, a rezultati se često osjećaju već nakon tri ili četiri tretmana. Moguće je osjetiti poboljšanje (najčešće smanjenje boli) već nakon prvog tretmana.
• Je li tretman bolan?
  Za vrijeme tretmana može doći do pojavljivanja neugode, ovisno o razini boli koju pacijent već osjeća u tom području. No, kako tretman traje samo oko pet minuta, većina pacijenata ga bez problema vrlo dobro podnosi. Nadalje, intenzitet tretmana može se podesiti već na samom početku kako bi se postigli neki analgetski učinci.
• Javlja li se bol nakon tretmana?
  Kod većine pacijenata bol se trenutačno smanjuje odmah nakon tretmana. Ipak, unutar 12-24 sata nakon tretmana može doći do povećane osjetljivosti u tretiranom području. Ta je osjetljivost obično lako podnošljiva, a u nekim slučajevima može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana.
• Što je sa “fizičkom aktivnosti” u odnosu na “odmaranju” nakon tretmana?
  Preporuča se da se pacijenti suzdrže od fizičke aktivnosti, posebice ako ona uključuje tretirano područje, unutar 48 sati nakon svakog pojedinačnog tretmana.
• Koliko je tretmana potrebno, i koliko često?
  Svaki pojedini tretman traje 3-5 minuta gdje se aplicira najčešće 2000 udaraca. Kod većine stanja potrebno je pet tretmana. Tretmani se izvode s razmakom od 5-7 dana, ovisno o toleranciji pacijenta i responzivnosti tkiva te procijeni terapeuta

The post Udarni val ili Shockwave terapija appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Primjena Hyaluronana

Tako je početna njegova primjena bila u preparatima korištenima pri operaciji oka. Kasnije se pojavio u obliku injekcija za poravnavanje bora, da bi završio i u svakoj kremi protiv tih istih bora koja iole drži do sebe. Na kraju (ili na početku) skovan je izraz i „viskosuplementacija“, koja znači injektiranje preparata hyaluronana direktno u zglob kako bi se nadomjestio njegov nedostatak, naročito u artroza, te na taj način smanjilo ili uklonilo simptome od ovog degenerativnog artritisa.

Dakle, ideja je jednostavna. Kako se „troši“ hrskavica u artrotičnih zglobova, te potom zglobna tekućina ima sve slabije svojstvo podmazivanja, trebalo bi injekcijom dovesti hyaluronan u nekom od njegovih iskoristivih oblika direktno u zglob, te na taj način učiniti zglobnu tekućinu efikasniju u podmazivanju, pa u konačnici imati smanjenje bolova, otečenosti zglobova, a na kraju i poboljšanje pokretljivosti. Dva su konkretna problema sa tom idejom. Prvi je činjenica da hyaluronska kiselina ostaje u zglobu tek nekoliko dana ili sati po injektiranju, a želja nam je da njeni efekti traju puno duže. Pa traju li? E, sad, sve zavisi od toga koju studiju promatrate. Iako neke studije govore kako postoji bitnija razlika u stanju pacijenata koji su primili ovako pripremljene instilate u zglob, u odnosu na one koji nisu, ima i onih drugih koje kažu kako nema razlike u stanju pacijenata koji su u oboljele zglobove primili preparate hyaluronana, u odnosu na one koji su primili placebo (običnu vodu, za koju im je rečeno da je hyaluronan). Većina tih studija završava zaključkom koji navodi „da je potrebno još istraživanja kako bi se konačno utvrdila efikasnost ovog preparata u liječenju osteoartritisa.“

Terapijski pristup

Sama terapija sastoji se u injektiranju jednom tjedno tijekom 3-5 tjedana (u zavisnosti od proizvođača, te samog lijeka), te često ne isključuje upotrebu drugih lijekova, kao niti fizikalne terapije, ili kinezioterapije (vježbi). Opasnost od ovog preparata u samoj primjeni ne postoji. Neželjene popratne pojave su iznimno rijetke i prolaze nekoliko dana po terapiji. Tako da odluka o njegovoj primjeni ostaje na komnikaciji liječnika specijalista i pacijenta. No, valja naglasiti da same injekcije hyaluronske kiseline ne obnavljaju hrskavicu, niti čine neki čudotvorni zaokret u degenarativnom procesu (na žalost). One mogu biti tek pomoć u ukupnom liječenju zasnovanom na održavanju pokretljivosti oštećenih zglobova, održavanju snage, te držanju pod kontrolom simptoma, a naročito bolova već provjerenim sredstvima.

The post Hyaluronan – terapija Hyaluronanom appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Razvoj taping metode

Razvoj sa trakama CEPM TAPE-a nastavili su u Njemačkoj Dr.med. D. Sielmann i Jutta Christiansen Zimmermann. Oni nisu ostali samo na osnovnoj primjeni povećanja gibljivosti i smanjenja boli segmenta, već su razvoj usmjerili gledanju čovjeka kao cjeline. Djelovanje samo na simptome nije dovoljno. Treba poštivati cijelu biomehaniku, energetski status pacijenta i boju trake kako bi imali bolji učinak i kvalitetnije odradili rezultate.

Djelovanje TAPE-a

CEPM TAPE ne djeluje samo na mišiće, nego i na limfni sustav pružaći mu 24 satnu limfnu drenažu. Djeluje također i stimulacijski na živčani sustav, te usklađuje energetski sustav našeg organizma preko meridijana i akupunkturnih točaka.

CEPM TAPE terapeuti cjelovito pristupaju problematici ozljede, te poštivajući osnovnu bolesničku sliku istražuju uzroke koji su mogli dovesti do problema. Ti uzroci mogu biti poremećaj biomehanike, neusklađeni energetski protok po meridijanima, ožiljci…

Poštivanjem statike, energetskog statusa, meridijana i akupunkturnih točaka, trakama možemo postići zavidne učinke na:

Poštivanje statike, energetskog statusa, meridijana i akupunkturnih točaka

• poboljšanje rada mišića: pravilnim načinom lijepljenja možemo utjecati na smanjenje odnosno povišenje tonusa tretiranih mišića. Na taj način poboljšavamo statičku i dinamičku koordinaciju mišića
• poboljšanje energetskog protoka: lijepljenjem meridijana i akupunkturnih točaka postižemo dugotrajan učinak ujednačavanja energetskog statusa.
• poboljšanje djelovanja limfnog sustava : pravilnim lijepljenjem CEPM TAPE trake pospješujemo djelovanje limfnog protoka preko primarnog ili sekundarnog edema
• smanjenje boli : mehanoreceptori reagiraju na spuštanje intersticiuma i tako se aktivira vlastiti sistem organizma protiv boli (Pain Gate-Control-Theory)
• potpora zglobovima : utjecajem na proprioreceptore postižemo učinak bolje gibljivosti zglobova. Ukoliko postoji potreba za pasivnu stabilizaciju zgloba, upotrebljavamo tehniku lijepljenja ligamenata. Prednost ovoga pristupa je što stabilizacijom zgloba ne dolazi do atrofije mišića!

The post Cepm taping – lijepljenje trakama appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Treba li vježbati u trudnoći?

Vježbati u trudnoći u sklopu manjih skupina, mogu sve zdrave trudnice. Nadležni ginekolozi dužni su se pisanom putem očitovati o sposobnosti trudnice da sudjeluje u profesionalno vođenim skupnim vježbama, od strane licenciranog fizioterapeuta. Fizioterapeut će prije početka provođenja programa vježbi u trudnoći napraviti procjenu stanja dijastaze, stanja muskulature, prethodnoj tjelesnoj aktivnosti trudnice, te ostale procjene ukoliko to stanje trudnice zahtjeva. Unutar manjih skupina (maksimalno osam do deset trudnica), individualizirano se pristupa svakoj trudnici, prema procjeni koja je početno napravljena.

Sjajan i detaljan prikaz video vježbi za kralježnicu možete pronaći  

The post Vježbe za trudnice – prevencija i terapija appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

• • Modulacija 1– odlikuje se frekvencijom od 100 Hz kojom se postiže dobar analgetski učinak i kočenje simpatikusa. Ona se primjenjuje u liječenju bolnih stanja i stanja nastalih poremećajem ravnoteže vegetativnog sustava.
  • Modulacija 2– odlikuje se frekvencijom od 50 Hz. Razvija jači analgetski učinak i jače od modulacije 1 koči simpatikus. Ona djeluje na toniziranje vezivnog tkiva, a taj proces je vrlo važan nakon ozljeda.
  • Modulacija 3– ova modulacija predstavlja kombinaciju modulacije 1 i modulacije 2. Ima jako djelovanje na uklanjanje edema i hematoma, na smanjenje tonusa poprečnoprugastih mišića i uklanjanje boli.
  • Modulacija 4– predstavlja kombinaciju modulacije 1, s dodavanjem galvanskih impulsa malih jakosti i modulacije 2. Ova modulacija razvija jaki i dugotrajni analgetski učinak, i zato je dobila ime elektroanalgezija.

Dijadinamske struje se primjenjuju liječenju bolnih sindroma i izvanzglobnog reumatizma.

Pojedine se modulacije mogu i kombinirati (npr. 1 i 4 ) i tada dobivamo puno jači učinak. Dijadinamske struje dovodimo na ljudsko tijelu pločastim elektrodama u obliku šalice ili vakumskim elektrodama. Postoji više tehnika primjene : transregionalna (po bolnim točkama uzduž zahvaćena živca), paravertebralna ili segmentalna, te vazotropna.

Primjena na pojedino mjesto traje 4 – 6 minuta uz promjenu polova na polovici vremena aplikacije. Ako ima više mjesta aplikacije optimalno vrijeme primjene iznosi 15-20 minuta. Dijadinamske struje primjenjuju se svakodnevno ili kod jačih boli 2 puta dnevno. Obično tretmani traju 10-20 dana.

Kada ne koristimo dijadinamske struje:

• akutne upale
• aktivna tuberkuloza kosti, zglobova i drugih organa
• zloćudne bolesti
• bolesti koje uvjetuju razvoj kaheksije
• dekompenizirano stanje srca
• krvarenje ili sklonost krvarenju
• metal u tkivu nakon ranjavanja, endoproteze, osteosinteza i dr.)

The post Dijadinamske struje – elektroterapija appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

S obzirom na frekvenciju sinusoidnih izmjeničnih struja, njihov intenzitet, i fazu, nastaju 3 oblika interferencije:

• • aditivna
  • oduzimajuća superpozicija
  • superpozicija s poništavanjem intenziteta

Interferencija nastaje križanjem dviju sinusoidnih izmjeničnih struja pod pravim kutom. Ulazna frekvencija jedne je 4000 Hz, a druge 3900 ili 4100 Hz, a iz toga nastaju interferentne struje frekvencije od 100 Hz

Primjenjuju na tri različita načina

• statička interferencija– elektrode su za vrijeme aplikacije nepomične, učinak nastaje na jednom mjestu između elektroda
• mobilna ili kinetička interferencijaima veće terapijsko djelovanje, a fizioterapeut manualno pomiče elektrode
• dinamička interferencija– postupak je automatiziran

Djelovanje interferentnih struja odgovara djelovanju dijadinamskih struja, uz napomenu da interferentne imaju jače dubinsko djelovanje, i bolju podnošljivost u kombinaciji primjene s vibracijskom masažom. Potiču stvaranje kalusa, i tako ubrzavaju rast koštanog tkiva.

Metalna tijela nisu kontraindikacija za primjenu interferentnih struja !

Trajanje liječenja je 10-15 dana, osim pri stimulaciji kalusa gdje aplikacija traje 4 tjedna. Jedna obrada traje 15-20 minuta, ovisno o indikaciji.

Kada koristimo interferentne struje

• • kod reumatskih bolesti
  • pareze i paralize
  • bolesti krvnih žila
  • raznih ortopedskih bolesti

Kada ne koristimo interferentne struje:

• • akutne upale, aktivna tuberkuloza kosti, zglobova i drugih organa
  • zloćudne bolesti
  • bolesti koje uvjetuju razvoj kaheksije
  • dekompenizirano stanje srca
  • krvarenje ili sklonost krvarenju

Interferentne struje – elektroterapija

The post Interferentne struje – elektroterapija appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Stimulacijom A vlakana dolazi do kočenja C vlakana odgovornih za prijenos boli na više razine živčanog sustava. Električni podražaji TENS-om frekvencije od 75 – 125 Hz i trajanju impulsa od 0.8 ms najbolje stimuliraju A živčana vlakna.

Način primjene tens struja

Primjenjuju se pretežno dvokanalni aparati s naponom struje od 0-9 V i jačinom struje od 0 – 75 mA. Struja se primjenjuje putem elektroda uz koje se po potrebi stavljaju gel ili pasta koji povećavaju provodljivost kože. Aktivna elektroda se stavlja na bolno mjesto a druga sa suprotne strane. Vrijeme popuštanja boli je različito te se kreće od 10-30 min, a toliko traje i tretman. Postupak se može ponoviti više puta dnevno.

The post TENS struje – terapija TENS-om appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.