Skakačko koljeno uglavnom pogađa sportaše, ali i rekreativce. Problem se javlja kada u toku izvođenja aktivnosti u velikoj mjeri opterećujemo koljeni zglob, najčešće kod dugotrajnog trčanja ili vježbama koje uključuju česte skokove. 

Što uzrokuje sindrom skakačkog koljena?

Pojavljivanje i uzroci skakačkog koljena predmet su brojnih medicinskih i fizioterapijskih istraživanja koja su rezultirala značajnim zaključcima. Kao prvo, uočeno je da je skakačko koljeno pojava koja se znatno češće javlja kod aktivnih sportaša nego u slučaju rekreativnog bavljenja sportom i to dvostruko češće kod muškaraca u odnosu na žene. 

Najčešći uzroci koji utječu na nastanak skakačkog koljena su znatna dinamička opterećenja ekstenzornog sustava koljenog zgloba. U slučaju da dođe do ozljede koljenog zgloba, patela u zglobu gubi potporu i svoje sigurno uporište što je glavni uzrok boli u koljenu koja u konačnici vodi poteškoćama u izvođenju različitih treninga ili tjelesnih aktivnosti. 

Postoji mnogo čimbenika koji uzrokuju pojavu skakačkog koljena. Jedan od najčešćih uzroka pronađen je u lošoj biomehanici kretanja koja je u direktnoj vezi s loše usvojenim obrascem kretanja, a samim time i lošom neuromuskularnom kontrolom.

Samim time, ukoliko se tehnički optimalno izvode kretnje, znatno se mogu smanjiti opterećenja na strukture koje su od ključne važnosti u pojedinom sportu ili profesiji

Simptomi koji se javljaju kod skakačkog koljena

Kao i kod većine ozljeda, bol se javlja kao glavni simptom skakačkog koljena. U ovom slučaju, bol se javlja na prednjoj strani koljena, a osim boli skakačko koljeno karakterizira i gubitak funkcije ekstremiteta.  

Jedan od najsigurnijih znakova skakačkog koljena je osjećaj bola prilikom palpacije vrha patele u poziciji kada je noga ispružena. U slučaju kada je noga savinuta pod kutom od 90° bol se značajno smanjuje ili uopće nije prisutna. 

Simptome skakačkog koljena moguće je podijeliti u četiri glavne skupine: 

• Bol nakon  izvođenja aktivnosti
• Bol na samom početku aktivnosti (nakon procesa zagrijavanja bol prestaje)
• Bol prije, tijekom i nakon aktivnosti
• Puknuće tetive m. quadriceps femoris ili patelarne sveze

Dijagnostički postupci kod skakačkog koljena

Najveći broj pacijenata temeljem iscrpnog razgovora popraćenog pomnim kliničkim pregledom dobije odgovarajuću dijagnozu postojanja skakačkog koljena. U toku kliničkog pregleda, pacijent leži na leđima, ispruženih nogu, a liječnik potom potiskuje patelu prema stopalu i to na način da palcem jedne ruke pritisne bazu patele, što podiže vršak patele i omogućuje detaljnu palpaciju vrška.

Osim toga, tijekom kliničkog  pregleda liječnik se koristi i drugim kliničkim testovima pomoću kojih se utvrđuje razina stabilnosti koljena. Potrebno je isključiti i neka druga oštećenja kao što su ozljede meniska, ligamenata ili hrskavice koljenog zgloba.

Najčešće korišten test, a smatra se i najpouzdanijim kod dijagnoze skakačkog koljena, je Bassetov znak. Pacijent osjeća bol u položaju kada je noga ispružena, a pritom se vrši palpacija vrška patele. Potom se noga savije pod kut od 90˚ i tada intenzitet boli značajno opada ili se bol uopće ne pojavljuje. 

Nakon kliničkog pregleda najčešće je dovoljno napraviti ultrazvučni pregled patelarnog ligamenta i na taj način potvrditi promjene.

Kada sumnjamo na povezanu intraartikularnu ozljedu, potrebno je napraviti i magnetsku rezonancu koljenog zgloba. 

Liječenje i fizioterapija kod skakačkog koljena

Kako bi se zahvaćeno područje u što skorijem roku vratilo u prvobitno stanje, odnosno kako bi se lokalni upalni proces smirio, potrebno je provesti ciljanu fizikalnu terapiju. Kod akutnih stadija ozljede vrlo ja važno prestati sa sportskim aktivnostima koje pretjerano opterećuju zahvaćeni ekstremitet. 

Iznimno je važno u prvoj fazi dok su znaci upalnog procesa još prisutni staviti lokalno hladne obloge i prekinuti aktivnost. U toj fazi primjenjuju se još i procedure fizikalne terapije kao što su laser, elektroterapija, magnetna terapija i udarni val koji može značajno ubrzati tijek rehabilitacije. 

Ipak sindrom skakačkog koljena zna dugo praviti nelagodu i često pacijenti mjesecima znaju osjećati nelagodu. Dugoročno, iznimno je bitno uključiti vježbe za jačanje muskulature koljenog zgloba kao i istezanje mišića stražnje lože. Ekscentrične vježbe pokazale su se kao dobar pristup u jačanju i stabilizaciji koljenog zgloba i trebalo bi ih implementirati u rad. 

Kao što smo rekli, konzervativno liječenje skakačkog koljena ponekad podrazumijeva dugotrajnost i iziskuje upornost kako pacijenta tako i fizioterapeuta.

Kirurški način liječenja primjenjuje se tek iznimno u kasnijim stadijima bolesti, a zasniva se na načelu uklanjanja oštećenog dijela tkiva i ubrzanja procesa zacjeljivanja.

Ponekad se sindrom skakačkog koljena povezuje sa pojavom boli ispod patele na hvatištu ligamenta patele. Takav problem se dešava kod djece i uzrokovan je bolovima u području zone rasta. Taj sindrom naziva se Osgood Shlatterova bolest i ne treba ga povezivati sa sindromom skakačkog koljena.

Primjer vježbi kod skakačkog koljena

Vježba 1

U stojećem položaju savinite koljeno i privucite ga stražnjici. Pazite da zadržite uspravan stav. Ovom vježbom istežemo ekstenzore koljenog zgloba

Vježba 2

U sjedećem položaju ispružimo ruke i pokušamo dotaknuti nožne prste. Pazite da ne odižete koljena! Ovom vježbom istežemo stražnju ložu

Vježba 3

Iz početnog stojećeg položaja radimo iskorak jednom i drugom nogom. Stražnja noga odnosno koljeno savija se prema podlozi. Pripazite da zadržite uspravan stav!

Ako želite naučiti više vježbi za koljeni zglob, prikaz vježbi možete vidjeti ovdje… https://www.fizioterapeut.hr/fizikalna-terapija/vjezbe-za-koljeno/

The post Skakačko koljeno – Jumper’s knee appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Komunikacija sa zglobom koljena

Zbog svog položaja povezana je sa zglobom koljena kroz stražnji dio zglobne čahure. Ta komunikacija sa zglobom koljena često je jednosmjerna i to je put kojim dolazi do punjenja bakerove ciste.

Razlikujemo primarne i sekundarne Bakerove (poplietalne) ciste

Primarne Bakerove (poplietalne) ciste nastaju uz normalni, zdravi zglob koljena. Javljaju se najčešće u djece i to obostrano.

Sekundarne Bakerove (poplietalne) ciste javljaju se u odrasloj dobi i uvijek idu uz određene patološke promjene zgloba koljena. Te promjene mogu biti unutarnje ozljede koljena, reumatoidni artritis, gonartroza, patelofemoralni sindromi i sl. 

Bakerova (poplietalna) cista može narasti do veličine jabuke, pa i više, a svojom veličinom najčešće ometa normalnu gibljivost zgloba koljena. Ponekad može doći i do venskog zastoja, a tada dolazi i do oticanja potkoljenice.

Bakerova (poplietalna) cista se ponekad može izdužiti i distalno prema potkoljenici. Bolnost Bakerove (poplietalne) ciste je vezana uz njezinu veličinu, položaj i napetost, ali i na primarni problem zgloba koljena koji je i uzrokovao punjenje Bakerove (poplietalne) ciste.

Kako dijagnosticirati Bakerovu (poplietalnu) cistu?

Dijagnostika Bakerove (poplietalne) ciste podrazumjeva klinički pregled kojim možemo utvrditi postojanje kvržice ili veće nabrekline u poplietalnoj jami. 

Nakon toga dijagnostičkim ultrazvukom možemo dokazati postojanje i veličinu Bakerove (poplietalne) ciste. 

Bitno je da se Bakerova (poplietalna) cista ne zamjeni sa poplietalnom aneurizmom, a i sa rupturom m.semimembranosusa. U slučaju rupture m.semimebreanosusa oteklina se povećava pri kontrakciji fleksora koljena (stražnje lože).

Liječenje Bakerove (poplietalne) ciste

Liječenje Bakerove (poplietalne) ciste uključuje invazivan pristup kojim se vrši aspiriranje sadržaja ciste i na taj način smanjuje njezin obim. Vrlo je bitno liječiti primarni problem zbog kojega je cista nastala jer na taj način možemo direktno utjecati na prognozu liječenja Bakerove (poplietalne) ciste.

Od fizikalne terapije se radi ultrazvuk i limfna drenaža, a u zadnje vrijema aplikacija tapinga može biti od velike pomoći pri dreniranju Bakerove (poplietalne) ciste.

The post Bakerova (poplietalna) cista appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Koljeno je vrlo kompleksan zglob. Uključuje artikulaciju između tibije (potkoljenična kost) i femura (natkoljenična kost) i patele (iver ili popularno zvana među trkačima “čašica ili glavica”).

Međutim kada govorimo o trkačkom koljenu obavezno moramo spomenuti još dvije važne strukture koje je potrebno poznavati za razumijevanje nastanka ozljede, a to su kvadriceps (iznad patele) i patelarna tetiva (ispod patele).

UZROCI NASTANKA OZLJEDE

Kad koljeni zglob normalno funkcionira tada, kod trčanja, patela lagano klizi gore-dolje bez doticanja femura. Ponekad nije sve tako idealno pa unutarnja strana patele grebe ili struže po femuru i na taj način njezina unutarnja hrskavična ploha postaje neravna te njezino gibanje postaje bolno.

Postoje različiti razlozi koji dovode do takvih patoloških događanja. Jedan od najčešćih je preslabi medijalni (unutarnji) dio kvadricepsa – vastus medialis, koji je najvažniji za pravilno gibanje patele tj. koji podržava njezinu centralnu stabilizaciju tako da se previše ne miče lijevo ili desno.

Kod nekih trkača do aktivacije vastusa medijalisa dolazi tek pri zadnjoj trećini ekstenzije (ispružena noga). Kad je medijalni dio kvadricepsa preslab tada nema centralne stabilizacije patele, ona se previše miče u lateralnim smjerovima i dolazi do oštećenja njezine unutarnje plohe.

Isto tako prejako razvijen lateralni (vanjski) dio kvadricepsa, koji najčešće nalazimo kod trkača koji imaju slabi medijalni dio kvadricepsa, može predisponirati opisano oštećenje. Pretjerana pronacija stopala (izvrtanje stopala prema unutra) također dovodi do «plesanja» patele odnosno do njezine destabilizacije.

OD OSTALIH FAKTORA RIZIKA ZA NASTANAK OVE OZLJEDE TREBA SPOMENUTI:

• široka zdjelica (žene)
• tzv. X noge (genu valgum)
• visoko smještena patela
• istrošene tenisice
• pretreniranost
• previše trčanja nizbrdo

         
Najvažniji simptom je bol. Ona se obično javlja u pateli ili neposredno uz nju, pogotovo uz njezin unutarnji rub ili ispod patele. Bol se može javljati nakon dugotrajnog sjedenja sa skvrčenim koljenima (movie theatre sign), koja postepeno nestaje kada počnemo hodati ili se pojačava ako čučnemo. Trčanje nizbrdo također može biti jedan od provocirajućih faktora za nastanak boli.

Ovdje bih istaknuo da pojava boli u koljenu ne znači uvijek nastanak trkačkog koljena. Razlozi pojave boli u koljenu mogu biti zbog oštećenja ligamenata, meniskusa, osteoartritisa, iliotibijalnog sindroma, ali na tome se ne bih zadržavao u ovome članku. Dakle, ako niste sigurni zbog čega se pojavila bol u koljenu najbolje je da posjetite vašeg liječnika ili fizioterapeuta.

Slijedeći važan znak su krepitacije (struganje) koje čujemo prilikom kretnji u koljenskom zglobu. U nekim slučajevima dolazi i do otekline koljenskog zgloba, koja se pogoršava pri kretanju, a smanjuje pri mirovanju.

Kako si pomoći?

• prekinite sa trčanjem
• 5 – 7 dana uzimajte nesteroidne protuupalne lijekove (Voltaren, Ibuprofen)
• aplicirajte led neposredno ispod patele u periodima od desetak minuta, nakon čega pričekajte da se ohlađena koža ponovno zagrije pa tek onda ponovno primijenite led da ne bi došlo do oštećenja tkiva zbog pothlađivanja. Ne preporučam primjenu leda dulje od tri dana.
• izbjegavajte nošenje teških tereta
• jačajte kvadriceps

Medicinska gimnastiska

Postoje različite vježbe kako ojačati kvadriceps pogotovo njegov medijalni dio, ali jednu bi preporučio kao početnu pogotovo neposredno nakon što prestane bolna faza: 

Legnite i stavite jastuk ispod koljena i nakon toga naprežite kvadriceps tako da tiskate koljenom jastuk prema dolje i to ponovite 20 puta, u desetak serija dnevno. 

Bilo kakve vježbe koje uključuje čučnjeve su zabranjene, jer time dovodite patelu u najgori mogući položaj. Osim toga spomenuo bih da je istovremeno potrebno raditi vježbe istezanja glutealnih mišića, iliotibijalne tetive, stražnje lože natkoljenice, listova i Ahilove tetive.

Potpuni oporavak možete očekivati nakon četiri do šest tjedana. Nakon toga možete se vratiti trčanju ali povratak mora biti postepen.

MEDICINSKI TRETMAN

Ako mjere samopomoći ne pomažu, tada nakon dva do tri tjedna potražite pomoć kod vašeg liječnika. On će dijagnosticirati vaš problem i tada, u suradnji sa specijalistom konzultantom (ortoped ili fizioterapeut), pokušati riješiti vaše tegobe. Kao terapijske mogućnosti spomenuo bih nošenje ortoza, fizikalnu terapiju pa čak i kao krajnju mogućnost operaciju.

Bez specifičnih vježbi jačanja kvadricepsa da postignete bolji balans muskulature i striktnog provođenja vježbi istezanja neće biti trajnog izlječenja i problem će se pojaviti ponovno.

Ako ne riješite pretjeranu pronaciju odgovarajućim tenisicama opet ćete biti u ozljedi. Drugim riječima, mora se pronaći razlog koji je doveo do ozljede i samo njegovim uklanjanjem možemo postići trajno izlječenje.

KOMENTAR

Prema mom iskustvu u radu s pacijentima u ambulanti i u razgovorima s trkačima prije i poslije utrke – ne pridržavate se preporučenog tretmana! To ne vrijedi za svakoga, ali je istinito za većinu pacijenata. Ako zaista želite sanirati ozljedu morate odmarati.

Bilo kakva aktivnost koja uzrokuje bol u koljenu, a to je najčešće trčanje, hodanje po stepenicama ili slično, dovodi do daljnje iritacije hrskavice ispod patele. Vi morate tijelu dati šansu da ozdravi. Mnogi trkači misle na sljedeću trku, a tretman liječenja ozljede je samo nešto što će usput proći za nekoliko dana.

Ako je tako, tada imate problem koji možete riješiti jedino u razgovoru sa samim sobom, jer misli morate usmjeriti na potpuno ozdravljenje za koje treba minimalno nekoliko tjedana. Bez potpunog oporavka nema ni pravog povratka na stazu.

Povratak je itekako postupan i mora se vrlo pažljivo isplanirati. Slušajte signale upozorenja koje vam šalje tijelo. Nemojte se koncentrirati samo na mjerače frekvencije srca i na prijeđene kilometre.

Dobitak za kardiovaskularni sistem i pluća kod trčanja je neizmjeran, ali ako nastaju oštećenja na mišićno-skeletnom sistemu tada se treba upitati da li ipak pretjerujemo. Smisao rekreacije je zdraviji i zadovoljniji život, a ne ozljeđivanje zbog pretjeranog treniranja.

Zato svaki znak upozorenja, koji vam šalje tijelo, registrirajte i pokušajte razmisliti zašto je nastao i kako dalje. Samo na taj način na vrijeme možete preduhitriti nastanak ozljede.

Ako već nastane tada ste dužni tijelu dati odmora. Ukoliko ne postupite tako, krediti koje imate kod vašeg tijela ubrzo će se istopiti i otići ćete u dug koji nikad nećete moći vratiti.

Dr. Inoslav Blažeković, spec. obiteljske med.

The post Trkačko koljeno (runner’s knee) appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Što je Osgood-Schlatter-ova bolest

Korištenje steznika i ortoza za koljeno treba dogovoriti sa stručnjakom, a nikako ih aplicirati po vlastitom nahođenju.

Na mjestu hvatišta tetive za kost postoji koštana izbočina ili kvrga, koju je vrlo lako napipati ispod samog koljena, jer se nalazi plitko ispod kože. U djece koja još nisu završila rast, ta ista koštana kvrga nije kompletno srasla sa goljeničnom kosti, već je između njih umetnuta vrlo tanka hrskavična ploča.

Njena svrha je omogućiti daljnji rast same kosti i spomenute kvrge, pa tako i rast djeteta, odnosno rast mišića i tetive.

Kod preopterećenja na tom dijelu sustava za pokretanje, pretjeranog trčanja, skakanja i općenito intenzivne sportske aktivnosti, može doći do iznimno jakih sila vučenja koje tetiva prenosi na koštanu kvrgu, pa samim tim i na hrskavičnu ploču.

U neke djece cijela ta situacija može rezultirati upalom hrskavične ploče uz prateće bolove i nemogućnost hodanja nizbrdo, trčanja ili skakanja. To stanje naziva se i Osgood-Schlatter-ova bolest.

Fizikalna terapija kod Osgood-Schlatter-ove bolesti

Od velike je važnosti odmah prepoznati ovo oboljenje. Kod malih se sportaša ono često previdi ili zanemari, a može se i zamijeniti sa bolovima kod pada na koljeno. To se posebno događa u sportovima poput odbojke i rukometa, gdje su padovi sastavni dio igre.

Kada se dijagnosticira, nužno je odmah smanjiti intenzitet sportske aktivnosti, a u nekim je slučajevima i potpuno ukinuti. Zatim slijedi protuupalna terapija, u kojoj je najefikasniji upravo led. Često se primijenjuju i neke metode fizioterapije poput magnetoterapije, elektroterapije, a u kasnijoj fazi i laser.

Najvažnije nastojati otkriti je li nešto van samog sustava za opružanje koljena i prirođene preosjetljivosti na sile vučenja uzrokovalo ovakvu upalu.

Plodno tlo za ovu ozljedu može pripraviti cijeli niz stvari, od sportskih aktivnosti na tvrdoj podlozi, preko neadekvatne obuće, preintenzivnog trenažnog procesa, neredovitog treniranja, pa sve do skraćenih mišića uslijed brzog rasta, spuštenih svodova stopala ili nepravilne tehnike trčanja ili skoka.

Povratak u sportsku aktivnost kod Osgood-Schlatterove bolesti

Nakon što je smiren ili barem ublažen prvotni upalni proces, proces daljnjeg liječenja identičan je onome u skakačkog koljena. Važno je u kontaktu sa trenerom prekontrolirati tehniku trčanja i skoka. Treba odrediti maksimum opterećenja koje ozlijeđeni adolescent može podnijeti bez da se dodatno ozlijedi.

Sam povratak u sportsku aktivnost treba biti iznimno polagan, uz redovite kontrole liječnika specijaliste i fizioterapeuta. Isto tako, valja biti vrlo strpljiv u cijelom tom procesu.

Jednom započeti upalni proces smiruje se vrlo polagano, pa cijelo liječenje može potrajati i više mjeseci. Korištenje steznika i ortoza za koljeno treba dogovoriti sa stručnjakom, a nikako ih aplicirati po vlastitom nahođenju.

Dean Mistura, fizioterapeut – Scipion.hr

The post Osgood-Schlatter sindrom appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

“Četrdesetak posto trkača koji boluju od ITB sindroma trči pet ili više godina”,  kaže John Pagliano, liječnik sportske medicine i podijatar iz Long Beacha u Kaliforniji – maratonac s osobnim rekordom 2:26. “Oko 50% njih trči od 30 do 60 kilometara tjedno. Jednako je tako ITB sindrom češći kod žena”,  bilježi dr. Pagliano. “Zašto? Razlog je, vjerojatno, taj jer su bokovi nekih žena nakrivljeni, što uzrokuje izvrtanje koljena prema unutra”

Glavni razlog nastanka ITB sindroma

Neki stručnjaci vjeruju kako je pojava ITB sindroma učestalija među trkačima posljednjih godina, premda razlozi za tu tvrdnju nisu posve jasni. “Razlog može biti taj, što su neki trkači ubrzali porast kilometraže kroz kraće vrijeme kada tomu nisu još bili dorasli“, govori nam Stephen Pribut, sportski podijatar iz Washingtona.

Dr. Pagliano još dodaje: “Radi se tu još, također, o trkačima koji trče mnogo kilometara i ne žele smanjiti kilometražu ni tada kada osjećaju bol, jer misle bol jednostavno moraju protrčati”. Kako provjeriti, imamo li simptome ITB-a? “Najbolje je da savinete koljeno pod 45 stupnjeva i osjetit ćete bol na vanjskoj strani koljena. Ponekad vam se to može dijagnosticirati nuklearnom magnetskom rezonancom. Rendgenski snimci obično ne daju jasne rezultate, no nuklearna magnetska rezonanca može pokazati zadebljanje tetive – koje je uzrokovala upala.”

PREVENCIJA ITB SINDROMA

Ovdje su neke sugestije koje vam mogu pomoći da spriječite ITB sindrom:

• • kao prvo i najvažnije, valja nam smanjiti kilometražu ili uzeti nekoliko dana odmora od trčanja, osjetimo li bol s vanjske strane koljena.
  • hodajte 400 – 800 metara prije nego započnete trčati.
  • provjerite da li je potplat vaših tenisica iznošen. Ako to uočite, kupite nove tenisice.
  • trčite po sredini ceste, gdje je ona ravna. (Da biste to mogli činiti, pronađite cestu koja nije prometna i gdje je dobra vidljivost.)
  • ne trčite po betonu.
  • kada trčite po stazi, često mijenjajte smjer trčanja.
  • posjetite fizioterapeuta kako bi vas savjetovao o ulošcima za stopalo.
  • izbjegavajte raditi čučnjeve.

Liječenje ITB sindroma

Jednom kada zamijetite ITB bol, najbolji način da je se riješite zauvijek jest – odmor. To znači potpuno smanjivanje kilometraže ili prestanak trčanja.

“Kod većine trkača – 85% – kada se jednom odmore, bol se više ne vraća,” kaže dr. Pagliano. “No to se ne odnosi na one koji  se – konačno – odluče odmoriti nakon što su pola godine trčali po 150 kilometara tjedno. Odmor  treba slijediti istoga trenutka kada se dijagnosticira povreda”.

Kada ste srezali kilometražu, možete je zamijeniti nekim drugim oblikom aktivnosti. Plivanje, trčanje u bazenu, vožnja biciklom i veslanje, sasvim su dobra zamjena. Penjanje uza stepenice, nasuprot spomenutom, nije dobra zamjena jer je previše nalik trčanju.

Jednom kada zamijetite ITB bol, najbolji način da je se riješite zauvijek jest – odmor

Istezanje u stranu, također, može pomoći kao i led, ultrazvuk ili pak Tens uz lokalnu primjenu kortizona. Posljednja je metoda korisna osobito u akutnoj fazi povrede.

Ako se ne odvažite na prekid trčanja, ITB sindrom može postati kroničan. “Tada ćete morati prijeći na trčanje kraćih trka i odustati od maratona”  nastavlja dr. Fu.

Desi li se da nakon par tjedana odmora problem ostaje isti, tada potražite pomoć profesionalne osobe iz područja sportske medicine. Možda će vam biti potrebna injekcija kortizona u oštećeno vezivno tkivo kako bi se oporavak ubrzao. No, i kortizon ima svoju tamniju stranu, jer može oslabiti ligamente i tetive. Smatrajte injekcije kortizona «pretposljednjim pribježištem, govori dr. Pagliano.
Posljednje jest, naime, kirurški zahvat. Jednom, kada ste već bezuspješno iskušali sva prethodna rješenja, može vam se kirurškim zahvatom opustiti iliotibijalna tetiva,  tješi nas dr. Fu. No, dr. Pagliano upozorava: Kirurški zahvat nikada nije najsretnije rješenje, jer je tada obično i koljeno labavije – čime pacijenti nikada nisu oduševljeni.

I Laura Kenelly izvještava: “Imala sam raznih povreda – pa i napuknutu kost stopala – no nijedna se nije toliko dugo liječila ili mi se još uvijek iznova javljala kao ITB povreda. Sada znam da tu slabost moram uzeti u obzir i zauzdati trčanje kada se ona pojavi.”

ISTEGNITE SE

Da biste mogli trčati snažno i bez bolova, valja vam zadržati gipkost ITB tetive. Ove dvije vježbe istezanja vam mogu u tome pomoći:

1. 1. Stanite desnim bokom uza zid, te prekrižite lijevu nogu iza desne. Podignite obje ruke iznad glave i uhvatite se dlanovima. Uvinite gornji dio trupa u lijevo. Trebali biste osjetiti istezanje uzduž lijeve strane, od koljena uza stegno, do boka. Zadržite 15 do 30 sekundi. Zamijenite strane i ponovite sve još jednom. Istegnite se tako dva do tri puta dnevno.
   2. Sjednite na pod i savinite lijevu nogu pod kutom od 90 stupnjeva, zadržavši puno lijevo stopalo na tlu. Savinite desnu nogu i prekrižite je preko lijevog koljena. Koristite se težinom desne noge, kako biste povukli lijevo koljeno u desnu stranu, provjeravajući da li je lijevo stopalo ostalo uza tlo. To će proizvesti istezanje koje ćete osjetiti s vanjske strane lijevog boka i stegna. Zadržite 15 do 30 sekundi. Zamijenite strane i ponovite. Istegnite se na taj način dva – tri puta dnevno.

ILIOTIBIJALNI SINDROM – ITB SINDROM

The post Iliotibijalni sindrom – ITB sindrom appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

BOLOVI USLIJED OZLJEDE – AKUTNA STANJA

Povrede ligamenata i meniska predstavljaju najčešće povrede koljenog zgloba. Najčešće nastaju kao posljedica prejakog opterećenja na koljeni zglob uslijed čega dolazi do pucanja dijela vlakana ligamenta ili pak cijelog puknuća, odnosno povrede meniska. Vrlo često dolazi do pucanja više struktura, recimo kod skijaša često dolazi do pucanja prednjeg križnog ligamenta u kombinaciji sa povredom meniska.

POSLJEDICE TAKVIH OZLJEDA SU:

• bolno i otečeno koljeno
• smanjeni opseg pokreta
• nestabilno koljeno
• nemogućnost oslonca na nogu

ŠTO NAPRAVITI OD DIJAGNOSTIKE?

Vrlo često se ljudi sa povredom koljenog zgloba naručuju na dijagnostički ultrazvuk. Ultrazvučnom dijagnostikom možemo prekontrolirati sve izvanzglobne strukture no to nije uvijek dovoljno. Naime teško je sa sigurnošću utvrditi dali je došlo do povrede križnih ligamenata pošto se oni nalaze dosta duboko i nisu dostupni ultrazvučnim pregledom. Puno bolji izbor je u tom slučaju magnetska rezonanca. Magnetskom rezonancom možemo sa sigurnošću utvrditi dali je došlo do povrede mekih struktura koljenog zgloba.

LIJEČENJE

Liječenje možemo podijeliti u dvije kategorije. U prvu kategoriju spadaju oni koji moraju operativno riješiti problem, a u drugu oni koji ne moraju (konzervativno liječenje). U svakom slučaju fizikalna terapija je potrebna svima. Od procedura koristimo UZV, laser, magnetoterapiju, elektrostimulaciju te individualne vježbe, ovisno o stanju.

KAKO SI SAM POMOĆI?

Treba naglasiti da je potrebno posjetiti liječnika ili fizioterapeuta kako bi se prvo utvrdilo o kakvom se problemu radi, i da li je potrebno napraviti nešto od dijagnostike, no ono što možete sami napraviti je slijedeće PRICE:

• • zaštititi nogu od daljnjih ozljeđivanja
  • držati nogu u povišenom položaju
  • 3-4 puta dnevno stavljati hladne obloge
  • odmor
  • staviti elastični zavoj kod hodanja.

The post Bolovi u koljenu appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Kinetek predstavlja moderan aparat za pasivno razgibavanje zgloba. Koristimo ga kod smanjenog opsega pokreta koljenog zgloba, najčešće post-operativno, no i kod kontraktura različite etiologije. Nakon operacije koljenog zgloba iznimno je bitno postepeno povečavati opseg pokreta, a kinetekom možemo dozirati stupnjeve kao i pratiti napredak rehabilitacije.

Kinetek radi samostalno, po prethodno unesenim parametrima, a pacijent može samostalno povečati ili smanjiti opseg pokreta putem modernog ekrana, kao i ugasiti aparat ukoliko se pojavi bol. Tretman traje 30-60 minuta i najčešće prethodi individualnim vježbama.

Kinetek – pasivno razgibavanje koljenog zgloba

The post Kinetek – pasivno razgibavanje koljenog zgloba appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

The post Test prednje ladice appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Balotman (ballottement) test patele predstavlja klinički dijagnostički postupak kojim možemo utvrditi postojanje izljeva u koljenom zglobu. Ispitivanje balotmana patele izvodi se na način da ispitivač komprimira suprapatelarni recesus svojom lijevom rukom, a kažiprstom desne šake izvodi kratki pritisak u anteriorno–posteriornom smjeru, odnosno prema prednjoj plohi bedrene kosti. Postupak balotman testa može se izvesti i na način da se desnom rukom vrši kompresija, a palcem lijeve ruke ispituje postojanje izljeva.

Balotman test nije najpouzdaniji način dokazivanja postojanja izljeva, a pozitivan je većinom kod znatno povećane količine sinovijalne tekućine u koljenom zglobu.

Balotman test

The post Balotman (ballottement) test patele appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Lachmann test

The post Lachmann test appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.