Umjetni kuk, endoproteza zgloba kuka, artroplastika ili zamjena zgloba kuka danas predstavlja rutinski operativni zahvat koji se smatra najkvalitetnijim endoprotetskim ortopedskim zahvatom uopće. To je, također, danas i najčešće ugrađivana endoproteza.

Anatomija zgloba kuka

Zglob kuka predstavlja jedan od najvećih zglobova u čovjekovom tijelu. Sastoji se od zglobne čašice ili acetabuluma koji se nalazi na kostima zdjelice i glave femura (bedrene) kosti.

Koštane površine zgloba su prekrivene hrskavicom koja smanjuje trenje između kostiju prilikom pokreta. Ligamenti koji obavijaju zglob kuka, povezuju glavu femura sa acetabulumom i omogućuju stabilnost zgloba kuka.

Indikacije za ugradnju endoproteze kuka

Indikacije za primjenu endoproteza ovise o više čimbenika. Neki od čimbenika su:

• patološke promjename u zglobu
• odnos morfoloških promjena i funkcionalnih tegoba
• funkcionalno stanje ostalih zglobova

Posebno su važne bolesnikove subjektivne tegobe i njegova dob. Rezistentnost na prethodnu terapiju, bolesnikovo opće stanje, njegove psihofizičke osobine, zanimanje te obiteljske i društveno-gospodarske prilike također su važni čimbenici u donošenju odluke o ugradnji endoproteze zgloba kuka.

Stanja koja najčešće dovode do oštećenja zgloba kuka

• Osteoartritis – predstavlja najčešću bolest zglobova koja uzrokuje oštećenje hrskavice i okolnog tkiva. Takva oštećenja u uznapredovanoj fazi mogu biti bolna i dolazi do smanjenja pokretljivosti u zglobu
• Osteonekroza ili avaskularna nekroza glave bedrene kosti uzrokovana je nedostatkom krvne opskrbe a može nastati kao posljedica traume.
• Reumatoidni artritis – autoimuna bolest koja upalno zahvaća zglobove te uzrokuje oštećenja hrskavice, deformacije zgloba i posljedičnu artrozu zgloba kuka.  
• Posttraumatska artroza

Vrste endoproteza kuka

Kada govorimo o vrstama endoproteza kuka, treba istaknuti da danas koristimo  podjele prema raznim kriterijima:

• Podjela je prema broju dijelova endoproteze,, a to su: djelomična ili parcijalna endoproteza kuka i totalna endoproteza kuka.
• Prema načinu fiksacije endoproteze zgloba kuka razlikujemo bescementne, cementne i hibridne endoproteze.
• Prema fiksaciji bescementne acetabularne komponente razlikujemo dva tipa, a to su one koje imaju navoje na acetabulumu kako bi se mogle uvrtati u koštano ležište i one koje se fiksiraju po principu „pres-fit“.
• Prema indikacijama ugradnje, endoproteze zgloba kuka možemo podijeliti na standardne ili primarne endoproteze, na revizijske ili sekundarne endoproteze te na tumorske ili specijalne endoproteze.

Komplikacije kod ugradnje endoproteze kuka

Ugradnja endoproteze kuka velik je ortopedski zahvat koji kao i svi drugi operacijski zahvati može imati određene komplikacije. Komplikacije pri ugradnji endoproteza kuka možemo podijeliti na sistemske i lokalne, a druga je podjela na intraoperacijske i poslijeoperacijske.

Određeni rizik od nastanka komplikacije ovisi o opsegu oštećenja kuka, o kvaliteti kosti, o kvaliteti muskulature, o samoj vrsti kirurškog zahvata, o drugim bolestima od kojih bolesnik boluje te naravno ovisi i o iskustvu operatera.

Neke od komplikacija koje mogu nastati ugradnjom umjetnog kuka / totalne endoproteze jesu:

• Tromboza
• Infekcija
• Prijelom
• Dislokacija
• Promjena duljine nogu
• Oštećenje živaca

Fizioterapija nakon ugradnje endoproteze kuka

Nakon ugradnje endoproteze kuka započinje fizioterapijski tretman koji se sastoji od fizioterapeutske procjene i intervencije. Fizioterapijskom procjenom prikupljamo podatke i interpretiramo ih kako bismo prepoznali uzrok disfunkcije i postavili fizioterapijsku dijagnozu.

Procjena se provodi po SOAP modelu koji se sastoji od cjelovite provedbe subjektivnog i objektivnog pregleda, specijalnih testova, analize subjektivnog i objektivnog nalaza te izrade terapijskog plana i programa.

Ovisno o dobi, fizičkoj spremi ali i drugim faktorima, rehabilitacija nakon ugradnje umjetnog zgloba kuka traje 4-6 mjeseci

Fizioterapiju i rehabilitaciju pacijenata nakon ugradnje endoproteze kuka možemo podijeliti u dvije faze, ranu i kasnu.

Rana faza rehabilitacije

Rana faza ili prva faza rehabilitacije započinje neposredno nakon operativnog zahvata. U prvim danima nakon zahvata bitno je educirati pacijenta. Radi se na prevenciji stvaranje vaskularnih i pulmonalnih komplikacija. Kod pacijenta uspostavljamo ponovnu mobilnost i preveniramo atrofiju muskulature operiranog ekstremiteta.

U prvoj fazi rehabilitacije pacijent koristi dvije podlaktične štake te je bitno pacijenta vertikalizirati i naučiti ga hodu sa dvije štake. Svakodnevnom ciljanom medicinskom gimnastikom povećavamo snagu mišića kao i opseg pokreta zgloba kuka.

Od fizikalnih procedura koriste se magnetoterapija i mišićna stimulacija natkoljenog mišića.

Kasna faza rehabilitacije

Kasna faza rehabilitacije odvija se najčešće u lječilištima ili ordinacijama privatnih praksa. Terapijske vježbe u ovoj fazi usmjerene su na povećanje mišićne jakosti i izdržljivosti, poboljšanje posturalne stabilnosti i ravnoteže, poboljšanje kardiopulmonalne izdržljivosti i postizanje normalnog opsega pokreta za normalno funkcioniranje.

Osim medicinske gimnastike primjenjuju se i elektroprocedure te hidroterapija.

The post Umjetni kuk ili totalna endoproteza zgloba kuka (TEP) appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Preponska je bol tek simptom, te neizostavno zahtjeva pregled specijaliste i uspostavljanje točne dijagnoze. Naime, u jednom izuzetno malom prostoru nagurali su se mnogi važni organi, te je bitno što ranije otkriti koji od njih prvi probleme, te ih potom adekvatno i liječiti.

Laički i stručno-medicinski termin „prepona“ znaju se u praksi dosta razlikovati. Zbog toga se često događa da prethodno opisana kao „preponska bol“, na kraju postane bol u kuku, vrhu zdjelice ili trbušnim mišićima.

Zbog toga ćemo ovdje proći neke od mogućih uzroka bolova u preponskoj regiji, te ih razlikovati od „bolne prepone“ što je naziv koji se odnosi na kroničnu upalu ili ozljedu jedne skupine mišića natkoljenice.

Uzroci bolova u preponi

Osteitis pubis

Osteitis pubis, odnosno upala spoja pubičnih kosti s prednje strane zdjelice, može imati različite uzroke. Najčešći uzrok je intenzivna sportska aktivnost, kao što je nogomet ili tenis u kojima je prisutna česta i nagla promjena pravca kretanja kod koje dolazi do malih pomaka u simfizi, odnosno spoju zdjelice.

Karakterizirana je bolovima na samoj simfizi, ali bol može prelaziti i u trbušni zid, te u prepone i kuk, što može otežati postavljanje adekvatne dijagnoze. Ona se pojačava kod kašljanja, fizičke aktivnosti, ležanja na boku, te podizanja trupa ili noge iz ležećeg položaja.

Liječenje ovog sindroma može trajati od nekoliko tjedana, do nekoliko mjeseci, a sastoji se od širokog dijapazona fizioterapijskih metoda, protuupalnih lijekova, pa sve do vježbi snage za trbušnu muskulaturu sa ciljem stabilizacije tog koštanog spoja. Rijetko, i to kod izuzetno upornih upala operativni zahvat dolazi u obzir.

Od dijagnostike, ultrazvuk ili magnetska rezonanca (pored kliničkog pregleda), najbolje su rješenje.

Ozljede trbušnih mišića

Ozljede trbušnih mišića, te njihovih tetiva relativno su česta pojava u sportaša. Rezultat su mnogih faktora od kojih posebno ističem lošu fizičku pripremu, nerazmjer u snazi mišića trbuha i butine (naročito u nogometaša), te neliječene kronične upale tetivnih pripoja butnih mišića (s kojima vrše zajedničku funkciju).

Ozljede mogu varirati od istegnuća samog mišića, djelomične rupture, pa sve do kroničnih upalnih procesa na prijelazu mišića u tetivu ili njenom hvatištu za kost. Za adekvatnu dijagnozu najvažniji je pregled specijaliste, a od pomoći može biti i ultrazvuk.

Liječenje je zasnovano na fizioterapijskim procedurama, sa naglaskom na vježbama jačanja i istezanja. Ono može trajati od jednog tjedna do više mjeseci a u zavisnosti od tipa i veličine ozljede ili upalnog procesa.

Lumbalna kralježnica

Lumbalna kralježnica, odnosno poremećaj u njoj koji uzrokuje pritisak na živac (poput hrskavične hernije) može uzrokovati širenje bolova u preponu. Ponekad je prilično teško utvrditi točnu dijagnozu, a u njenom postavljanju magnetska rezonanca je od velike su pomoći. Liječenje je zasnovano na pokušaju smanjivanja pritiska na živac i to masažom, manipulativnom terapijom (kiropraktikom), te vježbama za snaženje trbušno-leđnog zida u svrhu stabilizacije tog segmenta kralježnice.

Ingvinalna hernija

Ingvinalna hernija, ili preponska kila čest je uzrok boli u toj regiji. Nastaje na mjestu hvatišta trbušnih mišića za zdjelicu i to na slaboj mišićnoj zoni. Ona u stvari predstavlja izbočenje sadržaja trbušne šupljine (najčešće dijela crijeva). Ovo je stanje nespojivo sa intenzivnim sportskim aktivnostima i za povratak u njih zahtjeva operativni zahvat. No dijagnozu i odluku o daljnjoj terapiji valja prepustiti liječniku specijalisti.

Osim nabrojanih i mnoga druga stanja ili bolesti, naročito unutarnjih organa, poput reproduktivnih, urinarnog trakta ili probavnog sustava može uzrokovati bolove u široj preponskoj regiji. Stoga je brza i adekvatna dijagnostika, a potom i propisno liječenje od velike važnosti.

Bolna prepona

Bolna prepona u užem smislu označava ozljedu ili upalni proces u predjelu mišića primicača noge, ili adduktora kako ih u struci zovemo. Poimence, ovdje mislimo na njih pet: adductor magnus, adductor brevis, adductor longus, gracilis, te pectineus.

Svi ti mišići, imaju osnovnu zadaću primicanja noge jednu prema drugoj. U svakodnevici i sportskim aktivnostima igraju glavnu ulogu kod bočnog kretanja, no isto tako izvršavaju cijeli niz drugih funkcija poput stabilizacije kuka pri hodanju, trčanju i stajanju.

Pomažu glavnim mišićima noge pri penjanju uz i niz stepenice, a u posljednje vrijeme otkrivamo i njihovu ulogu u stabilizaciji donjeg dijela kralježnice. Sve u svemu, izuzetno zaposlena mišićna skupina, što ju izlaže opasnostima od mnogih ozljeda.

Preponski su mišići češće izloženi ozljedama koje uključuju bočna kretanja, česte promjene brzine i smjera, te udarce nogom, poput nogometa, rukometa, košarke, te borilačkih vještina. Rjeđe je ova mišićna skupina u opasnosti kod jednostavnih i jednosmjernih kretnji kao što su trčanje i sprint. No i nesmotren pokret pri hodu, naročito pokliznuće, može izazvati iste probleme nesportašima.

Pri nastupu preponske boli, sportaši obično opisuju samo neposredan pokret ili događaj koji je uzrokovao bolnost, koja češće nastupa naglo, a rjeđe postupno, pojačavajući se od slabe ili umjerene prema jakoj. Ipak, danas smatramo da za većinu ne kontaktnih mišićnih ozljeda mora postojati prethodno povišen mišićni tonus(napetost u mirovanju).

Uzroci povećanja napetosti mogu biti raznoliki, te ih valja razlučiti i ukloniti zajedno sa liječenjem same ozljede. Preponski mišići mogu se oštetiti u tijeku samog mišića, na njegovom prelasku u tetivu, mogu puknuti sama tetivna vlakna, ili dolazi do ozljede hvatišta tetive za kost. Izuzetno rijetko može posve puknuti cijeli mišić ili tetiva.

Svako od tih stanja ima ponešto različit režim liječenja, pa je stoga važno precizno odrediti mjesto i veličinu oštećenja, kao i mišić ili mišiće koji su oštećeni. Osim pregleda koji uključuje određivanje točne lokacije bolnosti na palpaciju, te testove istezanja i snage, poželjno je učiniti i ultrazvučnu dijagnostiku.

Liječenje preponske boli

Liječenje, koje se sastoji od dva dijela (ako nije riječ o potpunom puknuću bilo kojeg mišića, što može zahtijevati operativni zahvat). Prije svega valja smanjiti primarnu bolnost.

Ultrazvučna dijagnostika predstavlja prvi izbor u dijagnostici preponske boli

U prvih nekoliko dana mirovanje je više nego poželjno, nakon čega nastupa fizioterapija u punom obimu u nastojanju da smanji upalu i ubrza cijeljenje tkiva. U isto vrijeme započinje i funkcionalno liječenje specifičnim vježbanjem.

U početku ono je usmjereno na povećanje snage i poboljšanje istezljivosti ozlijeđene mišićne skupine. Kasnije je važno sanirati i stanje u široj regiji, što se, nažalost i danas rijetko čini, a što je i razlogom ponavljanja ozljeda, a potom i stvaranja stanja koje zovemo i kroničnom bolnom preponom.

Snaga mišića trbuha, donjeg dijela leđa, butine, te njihov balans i istezljivost, osnovni su preduvjet za konačnu sanaciju ovog neugodnog stanja, te garancija dobro sprovedene prevencije. Isto je tako važno nakon završene rehabilitacije sprovesti punu fizičku pripremu i polagani povratak sportaša u puno trenažno opterećenje, jer se i prebrzim povratkom mogu ponovo pojaviti bolovi, te nove ozljede.

Kronični bolovi u preponi

Kronična bolna prepona stanje je koje u podlozi ima djelomično degeneriranu tetivu, a kao posljedicu dugo prisutnog i loše liječenog upalnog procesa. Ono je izuzetno teško za sanaciju, a u konačnici može rezultirati i odustajanjem od sportskih aktivnosti, kao i operativnim zahvatom.

Osim svega toga valja naglasiti da se u praksi često vidi i kombinirana ozljeda preponskih i dijela trbušnih mišića, a sve poradi njihove zajedničke funkcije u određenim kretnjama ljudskog tijela u prostoru. Nije neobično da ozljeda trbušnih nastupi kao posljedica ozljede preponskih mišića i obrnuto. U cijelu dramu može se uključiti i gornje hvatište velikog butnog mišića (rectus femorisa), te dodatno zakomplicirati i onako ne baš jednostavno i brzo liječenje.

Stoga je vrlo važno ozljedu prepoznati odmah, te isto tako brzo započeti liječenje, a poradi svih mogućih komplikacija izbjegavati samoliječenje, te cijeli postupak oporavka sprovesti pod nadzorom liječnika specijaliste i vodstvom fizioterapeuta.

Dean Mistura, fizioterapeut – Scipion.hr

The post Bolna prepona – ozljeda prepone appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.