Prezentacija boli u peti se ne svodi samo na petni trn kako to većina trkača misli. Prvo treba razlučiti u kojem dijelu pete se javila bol.

Petna kost (kalkaneus) služi između ostalog kao hvatište za dvije trkačima izuzetno važne anatomske strukture. Sa stražnje strane za kalkaneus se hvata Achillova tetiva, a sa donje strane plantarna aponeuroza. Stoga su i bolni sindromi pete kod maratonaca vezani upravo uz ove dvije strukture.

U ovom članku opisati ćemo stanja koja mogu uzrokovati bolove u stražnjem dijelu pete.

BOLOVI U STRAŽNJEM DIJELU PETE

Ukoliko imate bol u stražnjem dijelu pete tada treba misliti na:

• Retrokalkanealni burzitis – upala sluzne vreće koja se nalazi između Achillove tetive i kalkaneusa
• Achillovu tendinozu (tendinitis) – upala Achillove tetive
• Haglundov sindrom – ako su retrokalkanealni burzitis i Achillova tendiniza prisutni u isto vrijeme i na istom stopalu
• Kalkanealni apofizitis/entezitis – upala na mjestu insercije Achillove tetive na kalkaneus  

RETROKALKANEALNI BURZITIS

To je vrlo čest problem bolne pete kod trkača, međutim rijetko se dijagnosticira jer se često pogrešno zamijeni sa tendinozom Achillove tetive. Burza je mala vrećica s tekućinom koja se nalazi između petne kosti i Achillove tetive. Kod pretreniranja dolazi do upale burze.

Simptomi i znakovi retrokalkanealnog burzitisa:

• bol u stražnjem dijelu pete pogotovo pri trčanju uzbrdo ili na mekim podlogama (zemlja)
• oticanje i bolna osjetljivost na dodir stražnjeg dijela pete zbog čega je ponekad problem obuti cipelu ili tenisicu.
• istovremenim pritiskom prstiju sa obje strane pete straga možemo osjetiti spužvastu konzistenciju

Liječenje retrokalkanealnog burzitis:

• odmor
• aplicirati led, ne direktno na kožu (preko zavoja ili krpe), 2x15min s 10 minuta pauze
• ibuprofen 400mg 3×1
• ultrazvučna fizikalna terapija pokazala se vrlo korisnom zbog skraćivanja procesa ozdravljenja
• interferentne struje
• blokade (steroidne lokalne injekcije) su moguća opcija kod vrlo jakih bolova, ali nakon  injekcije je potreban 48-satni apsolutni odmor. Napominjem da se blokade primjenjuju iznimno i ako je ikako moguće bolje ih je izbjegavati pogotovo na donjim ekstremitetima, jer višekratne aplikacije mogu dovesti do slabljenja tetive, a time i do njezine rupture
• u rijetkim slučajevima je potrebna operacija

ACHILLOVA TENDINOZA (TENDINITIS)

Achillova tetiva je velika tetiva koja se nalazi na stražnjoj strani gležnja. Ona spaja velike mišiće lista potkoljenice (gastrocnemius i soleus) s petnom kosti. Tetiva postaje upaljena nakon dugotrajnog izlaganja opetovanoj mikro traumi. Smatra se da ova ozljeda čini 15% svih trkačkih ozljeda i bolne pete.

Glavni uzrok je također pretreniranost. Osim toga pretjerana pronacija je također vrlo važan predisponirajući faktor. Kod nje dolazi do izvrtanja stopala prema unutra što uzrokuje micanje tetive lijevo-desno, njezinu iritaciju, a time i upalu.

Simptomi i znakovi akutne upale:

• bol duž tetive tijekom vježbanja u području Achillove tetive (stražnji strana donjeg dijela potkoljenice, stražnji dio gležnja i stražnji dio pete)
• crvenilo kože iznad tetive
• pritiskom prstiju na tetivu mogu se osjetiti krepitacije (struganja) dok mičete stopalo gore- dolje.

Ako zanemarujete ove znakove dulje vrijeme (nekoliko tjedana) tada ćete vjerojatno razviti kroničnu upalu Achillove tetive kod koje su vrlo mali izgledi za izliječene.

Simptomi i znakovi kronične upale:

• bol u tetivi postoji i u mirovanju pogotovo ujutro, s time da se bol pojačava pri hodanju uzbrdo ili po stepenicama.
• trajanje simptoma nekoliko tjedana

Liječenje Achillove tendinoze:

• odmor
• led lokalno, ne direktno na kožu 2x15min, 10min pauze
• ibuprofen 400 3×1
• umetanje petnog uloška u tenisicu da rasteretimo odnosno smanjimo naprezanje Achillove tetive
• stavljanje tapinga (trake) na stražnji dio pete i donji dio potkoljenice koja služi kao potpora tetivi
• ako je stanje loše u obzir dolazi čak i imobilizacija sadrenom longetom
• udarni val
• interferentne struje
• ultrazvučna fizikalna terapija
• sportska masaža sprečava nastanak priraslica

HAGLUNDOV SINDROM

Kada dvije prethodno opisane ozljede (retrokalkanealni burzitis i Achillova tendinoza) perzistiraju zajedno u isto vrijeme na istom stopalu tada to nazivamo Haglundovim sindromom.

Osim simptoma koji su prethodno navedeni obično je prisutna i petna kvrga sa stražnje strane, zadebljanje, koje nazivamo egzostozom – zna biti toliko veliko da trkači moraju kupovati tenisice 1-2 broja veće.

Liječenje Haglundovog sindroma:

Ako ne reagira na konzervativno liječenje, koje je prethodno opisano, tada je operacija neizbježna (skidanje petne kvrge i reparacija Achillove tetive).

APOFIZITIS PETNE KOSTI

Uglavnom se javlja kod djece koja rano počinju sa trčanjem (između 8-15 godine). Stanje je inače često kod djece koja imaju jako ubrzani rast, pa kako kosti postaju sve veće mišići i tetive postaju sve napetije.

Na mjestu insercije Achillove tetive na petnu kost dolazi do upale pri čemu dolazi do tzv. mrvljenja petne kosti.

Simptomi:

• bol u peti sa stražnje strane pri hodanju ili trčanju
• kvrga na stražnjoj strani pete može, ali i ne mora biti prisutna
• napeti mišići stražnjeg dijela potkoljenice (soleus i gastrocnemius)

Liječenje:

•     odmor
•     led
•     longeta ili gips
•     interferentne struje
•     ultrazvučna fizikalna terapija  

Kao što možemo vidjeti iz opisanih ozljeda, bol u peti može imati više razloga. Svaka od navedenih ozljeda zahtjeva obavezan posjet vašem izabranom liječniku ili fizioterapeutu koji će dalje s obzirom na težinu ozljede odlučiti o potrebi fizikalne terapije ili eventualnoj ortopedskoj konzultaciji.

Dr. Inolav Blažeković

The post Bolovi u peti kod sportaša appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Problemi sa Achillovom tetivom spadaju u najčešće trkačke povrede današnjice

Achillova tetiva je vrlo jaka i debljine je oko 1.5 cm. Ona prenosi snagu mišića lista na petu te je pritom izložena ekstremnom opterećenju. Pri skoku uvis, na tu tetivu djeluju sile koje su i do 15 puta veće od tjelesne težine, a za vrijeme trčanja na duge pruge, tetiva je izložena silama koje iznose više od 1000 tona. Zbog toga često dolazi do preopterećenja i nadraženosti.

Problemi sa Achillovom tetivom spadaju u najčešće trkačke povrede današnjice. Zbog bolova u “listu” velik broj trkača ne mari puno, odnosno povezuje te bolove sa dugotrajnim treningom, jakom trkom ili pak napornim dionicama, a takvi bolovi najčešće bivaju “pretrčani” bez posebnog tretmana. Najveći problem nastaje upravo nagomilavanjem takvih mikrotrauma, kada bol u Ahilovoj tetivi ne prestaje, i povreda postane kronična.

The post Ozljeda Achillove tetive appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Klinička slika kod polineuropatije

Klinička slika polineuropatije obuhvaća: osjećaj trnjenja, odrvenjelost, žarenja, utrnutost, stezanja u distalnim dijelovima udova, posebice stopalima i šakama, slabiju snagu mišića i bolne grčeve u potkoljenicama. Izražen je i umjereni gubitak mišićne mase na potkoljenicama i stopalima. Tegobe se, u pravilu, sporo razvijaju. Motorički simptomi kroničnih polineuropatija se na početku jedva uočavaju; kasnije počinju problemi i poteškoće sa hodanjem. Na početku se razvija mišićna slabost pretežno ekstenzora stopala i prstiju uz gubitak mišićne mase potkoljenica pa noge izgledaju „poput rodinih“. Kasnije se razvijaju sekundarne promjene kao deformacija stopala, tipa cavus (izbočena stopala) i umjereno ograničenje pokretljivosti u gležnjevima-kontrakture. Svi ti simptomi se mogu javljati u različitom intenzitetu kod pojedinih bolesnika, te se stoga, ponovo rehabilitacija mora individualno planirati i provoditi.

Fizikalna terapija kod polineuropatija

Fizioterapija obuhvaća, na prvom mjestu medicinsku gimnastiku, a dosta se obilno koristi i elektroterapija i terapija elektromagnetskim poljem – magnetoterapija.

Vrlo važni segment medicinske gimnastike predstavljaju vježbe za prevenciju

Medicinska gimnastika obuhvaća pasivne vježbe, aktivno potpomognute vježbe te aktivne vježbe bez otpora ili s otporom. Poseban oblik kineziterapije jest EMG biofeedback terapija, gdje se provode ciljane vježbe a mišićna aktivnost se prati preko različitih signala (npr. Elektromiografskih, zvučnih, grafičkih…). Zbog sklonosti nastanka kontraktura, vrlo važni segment kineziterapije predstavljaju vježbe za prevenciju ili ublažavanje kontraktura s naglaskom na vježbe istezanja.

Usporedbom kineziterapijskih programa bolesnika s distrofijom s onim osobama s neuropatijama odnosno bolestima perifernih živaca, uočava se velika sličnost u vrsti vježba, a značajno se razlikuju intenzitet i način provođenja vježbi. U grupi polineuropatija manje je izražena opasnost od potencijalnog oštećenja mišića nego u distrofiji pa je moguće u vježbama za snaženje mišića slobodnije provoditi vježbe s opterećenjem te repetitivne vježbe za izdržljivost. Ostali program vježba za prevenciju kontraktura tj. vježbe istezanja vrlo je sličan. Zbog bolnih grčeva i osjetnih problema u nogama, kod bolesnika sa polineuropatijama se primjenjuju i ostale procedure fizioterapije za za ublažavanje bolova i poboljšanje cirkulacije kao što su elektroterapija, magnetoterapija. Za tretman kontraktura korisna je primjena termoterapije; primjena umjerene topline npr. parafinskim oblozima ili masaže ledom, prije početka vježbanja.

Osim fizioterapijskih procedura, u rehabilitaciji bolesnika s polineuropatijom je važna i primjena ortopedskih pomagala; od ortopedskih cipela do eventualne primjene ortoza za gležanj i stopalo.

Autor: Prim.mr.sc.dr.Ida Kovač
Tekst preuzet iz knjige: rehabilitacija i fizikalna terapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima

The post Polineuropatije – rezultat oštećenja perifernih živaca appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.