Značenje PNF-a:

The post PNF – Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Temelji se na znanju i mudrosti tradicionalne kineske medicine – znanost i umjetnost liječenja i tretiranja koja nas uči da čovjeka promatramo kao jedinstvenu cjelinu i u međusobnom djelovanju tijela, duha i duše.

Predstavlja postupak ponovnog uspostavljanja i održavanja zdravlja putem podešavanja i uravnoteženja energetskog komunikacijskog sustava tijela koji upravlja našim cjelokupnim rastom, funkcijama, aktivnostima i svjesnošću (uma), od trenutka zaćeća kroz cijeli naš život.

The post Shiatsu – blagotvorna terapija tijela i duha appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Kroz povijest možemo naći mnogo zapisa o tome kako su terapije presurom (pritiskom) bile prepoznate kao preventivne i kurativne metode.

Refleksoterapija kroz povijest

Sa sigurnošću se ne može potvrditi odakle refleksologija potječe. Jedna od teorija smatra kako joj korijeni potječu iz Kine prije otprilike 5000 godina. U egipatskoj kulturi postoji najstarija dokumentacija u kojoj se spominje refleksoterapija, ne doduše pod tim nazivom, već u obliku piktografa koji potječe iz 2500. – 3000. godina prije Krista.

Ostale teorije tvrde da su se oblici refleksoterapije prenosili od američkih Indijanaca i Inka, ali nema dokaza koji bi poduprli tu teoriju. Zna se da su sjevernoamerički Indijanci generacijama prakticirali pritisak na stopala radi iscjeljivanja. Stopala su smatrali našom vezom sa zemljom i svemirom.

Početkom 20. stoljeća američki kirurg dr. William Fitzgerald iz Connecticuta razvio je modernu zonalnu teoriju ljudskog tijela. Otkrio je da se pritiskom na prste može izazvati lokalni anestetički učinak na šaci, rukama, ramenu, čeljusti, licu, ušima i nosu.

Eunice Ingham, fizioterapeutkinja je prepoznata kao osnivač plantarne refleksologije

Veliko zanimanje za zonalnu terapiju pokazala je i Eunice Ingham, fizioterapeutkinja koja je radila za dr. Rileya. Osjećala je da bi stopalo zbog svoje osjetljivosti moglo biti specifično područje za pristup zonama u terapeutskom smislu. U svom radu razvijala je mape stopala prema zonama i njihovim učinkom na ostatak tijela dok nije na stopalu otkrila “mapu” cijelog tijela. Zapanjilo ju je sljedeće otkriće: različitim intenzitetom pritiska na različite točke postizali bi se terapeutski učinci izvan dotadašnjih granica i uporabe zonske terapije. Bila je toliko uspješna u svom radu da je upravo ona prepoznata kao osnivač plantarne refleksologije. Danas Eunicein rad nastavlja njezin nećak Dwight Byers koji vodi International institute of Reflexology u St. Petersburgu.

Refleksoterapija danas

Zonalna terapija smatra se osnovom današnje refleksologije, iako nije jedino načelo na kojem se ona temelji.

Ispravnije bi bilo reći da se današnja refleksologija temelji i na drevnim načelima meridijanske terapije koja potječe iz Kine i koju poznajemo pod nazivom akupunktura. Ono što je zajedničko zonskoj i meridijanskoj terapiji jest to da obje smatraju kako energetski kanali povezuju šake i tabane s različitim dijelovima tijela, što pri radu s refleksnim područjima omogućuje tretiranje cijeloga tijela.

Zonska terapija (energetski) dijeli tijelo na 10 označenih zona (okomitih simetričnih) uzduž našeg tijela, pet s lijeve i pet s desne strane od stopala do glave i obratno. Svaka zona uključuje određene organe koji su smješteni unutar nje. Osim te postoji i vodoravna podjela i to na liniju ramena koja ide ispod nožnih prstiju, liniju ošita koja odvaja jastučiće stopala od svoda, te liniju kukova.

Kada spojimo dva stopala zajedno, ona čine trup ljudskog tijela. Nožni prsti su glava i vrat, jastučići prsni koš, želudac i crijeva nalaze se u donjoj polovici tabana, a područje zdjelice je oko pete.

Refleskoterapija se može primjenjivati i kao preventivna metoda. Preventiva postaje vrlo važna kada shvatimo što sve može biti prijetnja našem zdravlju (stres, umor, aditivi, radijacija, onečišćenost itd.). Potrebno je opustiti se jer imunološki sustav najbolje funkcionira kad znamo upravljati stresnim situacijama iz svakodnevnog života.

Refleksoterapija kao prevenirajuća metoda djeluje tako što:

• • uravnotežuje tijelo vraćajući ga u homeostazu  (zdravlje)
  • jača imunološki i sustav za izlučivanje štetnih čimbenika koji oštećuju tkivo
  • pomaže održavanju unutarnjega i vanjskog mišićnoga tonusa, potičući cirkulaciju
  • pomaže smanjenju napetosti i učinku stresa na um i tijelo
  • potiče svjesnost o povezanosti uma, tijela i duha
  • omogućuje detektiranje energetskog disbalansa u početnom stadiju
  • omogućuje tretiranje područja energetskog zastoja prije nego što se manifestira fizičkim simptomima
  • pomaže kod fizičkih i emocionalnih promjena prije i za vrijeme menopauze.

Kako funkcionira refleksoterapija?

Kako se na stopalima i dlanovima nalazi mapa cijelog tijela, stimulacijom refleksnih zona svih dijelova tijela smještenih na stopalu na kojem se nalazi 7 000 živčanih završetaka, izazivamo reakciju u pojedinim odgovarajućim dijelovima tijela. Time postižemo ravnotežu krvnoga, endokrinog, limfnoga,živčanog i drugih sustava. Pritiskom na određenu zonu dajemo impuls koji tada putuje i podražuje sve ono što se nalazi na toj liniji. Organi koji dobro funkcioniraju podržavaju slobodan tijek energije te na tim zonama ne osjećamo nelagodu (u energetskom smislu, ne mora uvijek značiti fizičkom), za razliku od oštećenih područja kod kojih možemo osjetiti nelagodu i ponekad laganu ubodnu bol. Međutim, ta je bol trenutačna i iscjeljujuća.

Refleskoterapija potiče cirkulaciju koja je potrebna i za opskrbu tijela hranjivim tvarima i za otplavljivanje štetnih tvari i ostalih otrova. Različite napetosti uzrokuju konstrikciju krvnih žila zbog čega se usporava cirkulacija.

The post Refleksoterapija – umijeće rada na stopalu appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Primjena Hyaluronana

Tako je početna njegova primjena bila u preparatima korištenima pri operaciji oka. Kasnije se pojavio u obliku injekcija za poravnavanje bora, da bi završio i u svakoj kremi protiv tih istih bora koja iole drži do sebe. Na kraju (ili na početku) skovan je izraz i „viskosuplementacija“, koja znači injektiranje preparata hyaluronana direktno u zglob kako bi se nadomjestio njegov nedostatak, naročito u artroza, te na taj način smanjilo ili uklonilo simptome od ovog degenerativnog artritisa.

Dakle, ideja je jednostavna. Kako se „troši“ hrskavica u artrotičnih zglobova, te potom zglobna tekućina ima sve slabije svojstvo podmazivanja, trebalo bi injekcijom dovesti hyaluronan u nekom od njegovih iskoristivih oblika direktno u zglob, te na taj način učiniti zglobnu tekućinu efikasniju u podmazivanju, pa u konačnici imati smanjenje bolova, otečenosti zglobova, a na kraju i poboljšanje pokretljivosti. Dva su konkretna problema sa tom idejom. Prvi je činjenica da hyaluronska kiselina ostaje u zglobu tek nekoliko dana ili sati po injektiranju, a želja nam je da njeni efekti traju puno duže. Pa traju li? E, sad, sve zavisi od toga koju studiju promatrate. Iako neke studije govore kako postoji bitnija razlika u stanju pacijenata koji su primili ovako pripremljene instilate u zglob, u odnosu na one koji nisu, ima i onih drugih koje kažu kako nema razlike u stanju pacijenata koji su u oboljele zglobove primili preparate hyaluronana, u odnosu na one koji su primili placebo (običnu vodu, za koju im je rečeno da je hyaluronan). Većina tih studija završava zaključkom koji navodi „da je potrebno još istraživanja kako bi se konačno utvrdila efikasnost ovog preparata u liječenju osteoartritisa.“

Terapijski pristup

Sama terapija sastoji se u injektiranju jednom tjedno tijekom 3-5 tjedana (u zavisnosti od proizvođača, te samog lijeka), te često ne isključuje upotrebu drugih lijekova, kao niti fizikalne terapije, ili kinezioterapije (vježbi). Opasnost od ovog preparata u samoj primjeni ne postoji. Neželjene popratne pojave su iznimno rijetke i prolaze nekoliko dana po terapiji. Tako da odluka o njegovoj primjeni ostaje na komnikaciji liječnika specijalista i pacijenta. No, valja naglasiti da same injekcije hyaluronske kiseline ne obnavljaju hrskavicu, niti čine neki čudotvorni zaokret u degenarativnom procesu (na žalost). One mogu biti tek pomoć u ukupnom liječenju zasnovanom na održavanju pokretljivosti oštećenih zglobova, održavanju snage, te držanju pod kontrolom simptoma, a naročito bolova već provjerenim sredstvima.

The post Hyaluronan – terapija Hyaluronanom appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Razvoj taping metode

Razvoj sa trakama CEPM TAPE-a nastavili su u Njemačkoj Dr.med. D. Sielmann i Jutta Christiansen Zimmermann. Oni nisu ostali samo na osnovnoj primjeni povećanja gibljivosti i smanjenja boli segmenta, već su razvoj usmjerili gledanju čovjeka kao cjeline. Djelovanje samo na simptome nije dovoljno. Treba poštivati cijelu biomehaniku, energetski status pacijenta i boju trake kako bi imali bolji učinak i kvalitetnije odradili rezultate.

Djelovanje TAPE-a

CEPM TAPE ne djeluje samo na mišiće, nego i na limfni sustav pružaći mu 24 satnu limfnu drenažu. Djeluje također i stimulacijski na živčani sustav, te usklađuje energetski sustav našeg organizma preko meridijana i akupunkturnih točaka.

CEPM TAPE terapeuti cjelovito pristupaju problematici ozljede, te poštivajući osnovnu bolesničku sliku istražuju uzroke koji su mogli dovesti do problema. Ti uzroci mogu biti poremećaj biomehanike, neusklađeni energetski protok po meridijanima, ožiljci…

Poštivanjem statike, energetskog statusa, meridijana i akupunkturnih točaka, trakama možemo postići zavidne učinke na:

Poštivanje statike, energetskog statusa, meridijana i akupunkturnih točaka

• poboljšanje rada mišića: pravilnim načinom lijepljenja možemo utjecati na smanjenje odnosno povišenje tonusa tretiranih mišića. Na taj način poboljšavamo statičku i dinamičku koordinaciju mišića
• poboljšanje energetskog protoka: lijepljenjem meridijana i akupunkturnih točaka postižemo dugotrajan učinak ujednačavanja energetskog statusa.
• poboljšanje djelovanja limfnog sustava : pravilnim lijepljenjem CEPM TAPE trake pospješujemo djelovanje limfnog protoka preko primarnog ili sekundarnog edema
• smanjenje boli : mehanoreceptori reagiraju na spuštanje intersticiuma i tako se aktivira vlastiti sistem organizma protiv boli (Pain Gate-Control-Theory)
• potpora zglobovima : utjecajem na proprioreceptore postižemo učinak bolje gibljivosti zglobova. Ukoliko postoji potreba za pasivnu stabilizaciju zgloba, upotrebljavamo tehniku lijepljenja ligamenata. Prednost ovoga pristupa je što stabilizacijom zgloba ne dolazi do atrofije mišića!

The post Cepm taping – lijepljenje trakama appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Vrlo učinkovita kombinacija psiholoških i komunikoloških tehnika. Bavi se pojedincima i obiteljima, kao i unaprjeđenjem kvalitete djelovanja najrazličitijih skupina i organizacija.

NLP otkriva samonametnuta ograničenja te nas uči koristiti širok spektar mogućnosti koje su u svakom trenutku pred nama, pružajući priliku za uspjeh u svemu što poduzmemo. NLP posjeduje dinamične metode koje nas vode do veoma moćnih, pozitivnih i kreativnih stanja svijesti, čineći tako dostižnim ciljeve u bilo kojem području našeg života, čak i u onima koja su nam do sada izgledala nedostižnima i neostvarivima.

Povijest NLP-a

NLP (Neuro-lingvističko programiranje) razvijeno je u Sjedinjenim Američkim Državama ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća kao posljedica proučavanja vještina razmišljanja i ponašanja vrlo uspješnih ljudi.
Sada ga koriste milijuni ljudi u cijelom svijetu na raznim poljima ljudske djelatnosti kao što su management, prodaja, marketing, odnosi s javnošću, obrazovanje, terapija, vojska i policija, sport i osobni razvoj.

Početna kreativnost

NLP je izrastao iz modeliranja ponašanja koje su razvili John Grinder i Richard Bandler proučavajući Vriginiju Satir, Miltona Ericksona i Fritza Perlsa.
Richard Bandler upisao se kao 20-godišnjak na studij psihologije na sveučilištu University of California, u Santa Cruzu 1970. godine. John Grinder, u svojim kasnim dvadesetima, bio je izvanredni profesor lingvistike na tom sveučilištu (navodno najmlađi izvanredni profesor u SAD u to vrijeme). Bandler se pridružio grupi Grinderovih sljedbenika i postali su prijatelji.
Uskoro su počeli koristiti Grinderovu lingvistiku kako bi proučavali Bandlerove omiljene znanstvenike, Virginiju Satir (osnivača obiteljske terapije) i Fritza Perlsa (osnivača Gestalt terapije). Analizirali su pisana djela i audio snimke kako bi shvatili što ih je učinilo toliko uspješnima. Kasnije su preko jednog Bandlerovog prijatelja prihvatili i radove Gregory Batesona, koji ih je zauzvrat upoznao s radom Miltona Ericksona.

Postavljanje dobro oblikovanih ishoda

U svakoj terapiji terapeut ima neki cilj, neki će ga ostvarit  brzo, neki sporo, neki kvalitetnije a neki  ne.

Da bi lakše ostvarili ciljeve  kako u terapiji tako i u vlastitom životu potrebno je postaviti si par pitanja:

• • što želiš?  – uvijek formirano u pozitivnom obliku
  • kako ćeš znati da si to ostvario?  -izraženo u odgovarajućem osjetilnom obliku. Što ćeš VIDJETI,ČUTI,OSJETITI kada ostvariš željeni cilj.
  • gdje? Kako?kada? -točno odrediti
  • koje resurse imaš?
  • ovisi li ishod/cilj isključivo o vama? – da li si ti odgovoran za potrebne promjene ( ukoliko nisi-što možeš najviše učiniti?)
  • provjeriti ekologiju! – koje su posljedice tvog cilja -za tebe i druge?
  • predstavlja li ishod ono što želiš biti? – da li je cilj vrijedan onoga što si spreman učiniti za njega?
  • koji je prvi korak koji ćeš učiniti sada?

Neuro-lingvističko programiranje – NLP

The post Neuro-lingvističko programiranje – NLP appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Hranjenje neurološkog pacijenta može se promatrati s nekoliko aspekata, ovisno o procjeni strukture problema pacijenta vezanih uz aktivnosti hranjenja: Procjenjuje se sposobnost pacijenta za pripremanje obroka, te donošenje, posluživanje i organiziranja hrane i pića na stolu. U tretmanu ovog aspekta hranjenja usmjerava se pacijenta na prepoznavanje vrste hrane te organiziranje, prepoznavanje i korištenja odgovarajućeg pribora potrebnog za hranjenje. Uz motoričke sposobnosti ovdje je naglašena i perceptivna i svjesna komponenta hranjenja. Procjenjuju se mogućnosti pacijenta za žvakanje i gutanje hrane. U tretmanu se provodi orofacijalni tretman mišića lica, jezika, žvakaće muskulature i mišića zaduženih za gutanje.

Ovisno o problemu, facilitacija koja se provodi u tretmanu može biti stimulirajuća, ili inhibirajuća. Tretman je usmjeren na ponovnu uspostavu automatske motorike žvakanja i gutanja. Procjenjuje se posturalni položaj u kojem će se hranjenje provoditi, odnosno mogućnosti dovođenja pacijenta u najoptimalniji položaj. Potrebno je obratiti pažnju na izbor okoline primjerene hranjenju pacijenta.

Najpovoljniji posturalni uvjeti za normalno hranjene su slobodan sjedeći položaj za stolom u blagovaonici, ili nekoj prostoriji primjerenoj hranjenju. Sjedeći položaj u kojem postoji sloboda pokretanja trupa važan je za  sposobnosti normalnog žvakanja i gutanja hrane. Nemogućnost održavanja trupa u uspravnom položaju, «padanje» trupa prema naprijed, ili pretjerana ukočenost trupa onemogućuje ili otežava normalno žvakanje i gutanje hrane. Pacijentu koji ima problema s posturalnom adaptacijom vlastitog tijela pri hranjenju potrebno je facilitirati odgovarajuće aktivnosti balansa, a prema potrebi moguće je adaptirati okolinu u kojoj se nalazi.

U adaptaciji od koristi će biti izbor odgovarajuće stolice, ili invalidskih kolica, jastuci, ili podlošci od spužve za potporu trupu pri sjedenju. Procjenjuju se sposobnosti funkcionalnog korištenja gornjih ekstremiteta u aktivnostima hranjenja. Za normalnu aktivnost hranjenja potrebna je aktivnost obje ruke (bilateralna aktivnost). Potrebna je selektivna pokretljivost ruku, fini hvatovi u području šaka i prstiju, te zadovoljavajuća koordinacija pokreta usklađena s vizualnom kontrolom.

Terapeutski pristup u rješavanju ovih problema očituje se u stimulaciji i facilitaciji komponenti pokreta koje su onemogućene, ili se odvijaju u nenormalnim oblicima pokreta. Potrebno je pacijenta koji ima problema u funkciji hranjenja zbog pokretljivosti ruke naučiti najoptimalnijem obliku hranjenja kroz korištenje onih sposobnosti koje su mu preostale (kontrolirane, optimalne funkcionalne kompenzacije).

Osim zadovoljavanja osnovne životne potrebe za hranom, normalno hranjenje sadrži i socijalnu komponentu

Upotreba pomagala u smislu adaptiranog pribora za jelo najmanje je popularna u tretmanu hranjenja, ali u krajnjem slučaju također predstavlja mogućnost za one pacijente koji nemaju potencijala za normalniju funkciju hranjenja. Hranjenje je važna aktivnosti u resocijalizaciji pacijenta. Osim zadovoljavanja osnovne životne potrebe za hranom, normalno hranjenje sadrži i socijalnu komponentu, te predstavlja zadovoljstvo i ugodu. Pacijenti s problemima hranjenja često su onemogućeni u osjećanju mirisa i okusa hrane, a problemi održavanja sjedećeg balansa, žvakanja, gutanja, korištenja pribora za jelo predstavljaju za pacijenta napor i frustraciju. Posebno je neugodno za pacijenta hranjenje u ležećem, ili nekom drugom neprikladnom položaju. Pacijenti kojima je hranjenje napor i frustracija osjećati će nelagodu kada se hrane zajedno s ostalim članovima obitelji. Hranjenje u restoranu, ili u prostoru s većim brojem ljudi može za pacijenta predstavljati veliki psihološki problem. Izbjegavanje, ili nemogućnost hranjenja u zajednici s drugim ljudima povećava pacijentov hendikep i smanjuje njegovu razinu resocijalizacije nakon oštećenja SŽS-a.

Razumijevanjem, analizom i pravilnom procjenom problema pacijenta moguće je probleme hranjenja specifično tretirati na adekvatnoj problemskoj razini. Zbog svoje važnosti i složenosti probleme hranjenja potrebno je procjenjivati i tretirati multidisciplinarno u skladu sa stručnim kompetencijama pojedinih članova rehabilitacijskog tima. Obitelj pacijenta ili njegovatelji također moraju biti educirani o problemima hranjenja i načinima na koji će sigurno i najlakše integrirati ovu aktivnost  u svakodnevni život.

Adekvatnim pristupom i tretmanom  svih članova tima koji sudjeluju u aktivnostima hranjenja pacijenta ovaj hendikep se može značajno smanjiti, ili potpuno prevladati.

Zdravko Maček

The post Hranjenje – aspekti fizioterapeutskog tretmana appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.