Kod Mortonovog neuroma radi se o promjeni na jednom malom živcu koji je smješten između 2. i 3. ili 3. i 4. nožnog prsta, te prolazi ispod ligamenta koji spaja dvije kosti na stopalu. Ta promjena odnosi se na njegovo zadebljanje. Iako se u početku mislilo da je riječ o tumoru, pa zatim o upalnom procesu, s vremenom su obije ove teorije odbačene. Zadebljanje se naprosto razvija kao odgovor na iritaciju, traumu ili veliki pritisak, a čak 10 puta je češći u žena no u muškaraca.

Klinička slika kod Mortonove metatarzalgije

Simptomi ovog stanja prije svega su bol i pečenje sa prednje i donje strane stopala, odnosno na „korijenima” prstiju. Ta bol se u glavnom pojačava fizičkom aktivnošću, napose hodanjem i trčanjem, a ponekad i samim nošenjem cipela. Moguća je također i utrnutost prstiju i prednjeg dijela stopala, te druge neugodne senzacije u nožnim prstima. Bol će svakako pojačati nošenje cipela sa visokim potpeticama, kao i uskih cipela. Pri pregledu važno je isključiti cijeli niz stanja koja imorton1.jpegmaju slične simptome. Prije svega lom zamora, naročito u sportaša, zatim artritis, reumatoidnii artritis, giht, te upalna stanja na tetivama. U tu svrhu posve je uputno učiniti RTG dijagnostiku, a po potrebi i ultrazvučnu pretragu. Rijetko je potrebno dodatno potvrditi dijagnozu magnetskom rezonancom. Posebice je važno temeljito pregledati kožu donje strane stopala kako bi se isključili žuljevi ili kalusi.

Liječenje Mortonove metatarsalgije

Mortonova metatarzalgija čak 10 puta je češća u žena no u muškaraca.

Liječenje ovog oboljenja izgleda jednostavno, no u praksi nije uvijek djelotvorno. Literatura uobičajeno preporučuje nošenje specijalnih ortopedskih uložaka, udobne obuće, uzimanje analgetika, ili direktno injektiranje analgetika i kortikosteroida (blokada) na zonu živčanog zadebljanja. U koliko sve to ne pomogne, preporuča se operativni zahvat kojemu je cilj odstraniti zadebljali živac. Rezultati ovakvog postupka mogu, ali i ne moraju biti zadovoljavajući.

Fizikalna terapija kod Mortonove metatarzalgije

Iako se u literaturi rijetko ili uopće ne spominje fizioterapija kao opcija u liječenju ovog stanja, naše iskustvo govori u prilog tome da ova terapijska metoda može biti od velike pomoći u smanjenju ili uklanjanju bolova kod ovog neugodnog sindroma. Dvije su temeljne opcije. Prva je zasnovana na terapiji laserom i ultrazvukom. U ovom pristupu ultrazvuk svojim mikrovibracijama, a laser svojim  fotostimulacijskim i termičkim učinkom smanjuju bolnost pri pokretanju . U kombinaciji sa vježbama propriocepcije moguće se minimalizirati ili potpuno ukloniti bolove kod većine pacijenata. Drugu opciju predstavlja terapija udarnim valom i njen učinak na smanjenje osjetljivosti receptora za bol putem hiperstimulacijske analgezije, opet u kombinaciji sa vježbama. Uz dodatak brige o adekvatnoj obući, kao i sa kvalitetnim ortopedskim ulošcima, mortonova metatarzalgija jest jedan neugodan, ali lječiv bolni sindrom koji ne mora umanjivati sposobnost za obavljanje dnevnih ili sportskih aktivnosti.

Dean Mistura, fizioterapeut – Scipion.hr

The post Mortonova metatarzalgija – Mortonov neurom appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Klinička slika kod polineuropatije

Klinička slika polineuropatije obuhvaća: osjećaj trnjenja, odrvenjelost, žarenja, utrnutost, stezanja u distalnim dijelovima udova, posebice stopalima i šakama, slabiju snagu mišića i bolne grčeve u potkoljenicama. Izražen je i umjereni gubitak mišićne mase na potkoljenicama i stopalima. Tegobe se, u pravilu, sporo razvijaju. Motorički simptomi kroničnih polineuropatija se na početku jedva uočavaju; kasnije počinju problemi i poteškoće sa hodanjem. Na početku se razvija mišićna slabost pretežno ekstenzora stopala i prstiju uz gubitak mišićne mase potkoljenica pa noge izgledaju „poput rodinih“. Kasnije se razvijaju sekundarne promjene kao deformacija stopala, tipa cavus (izbočena stopala) i umjereno ograničenje pokretljivosti u gležnjevima-kontrakture. Svi ti simptomi se mogu javljati u različitom intenzitetu kod pojedinih bolesnika, te se stoga, ponovo rehabilitacija mora individualno planirati i provoditi.

Fizikalna terapija kod polineuropatija

Fizioterapija obuhvaća, na prvom mjestu medicinsku gimnastiku, a dosta se obilno koristi i elektroterapija i terapija elektromagnetskim poljem – magnetoterapija.

Vrlo važni segment medicinske gimnastike predstavljaju vježbe za prevenciju

Medicinska gimnastika obuhvaća pasivne vježbe, aktivno potpomognute vježbe te aktivne vježbe bez otpora ili s otporom. Poseban oblik kineziterapije jest EMG biofeedback terapija, gdje se provode ciljane vježbe a mišićna aktivnost se prati preko različitih signala (npr. Elektromiografskih, zvučnih, grafičkih…). Zbog sklonosti nastanka kontraktura, vrlo važni segment kineziterapije predstavljaju vježbe za prevenciju ili ublažavanje kontraktura s naglaskom na vježbe istezanja.

Usporedbom kineziterapijskih programa bolesnika s distrofijom s onim osobama s neuropatijama odnosno bolestima perifernih živaca, uočava se velika sličnost u vrsti vježba, a značajno se razlikuju intenzitet i način provođenja vježbi. U grupi polineuropatija manje je izražena opasnost od potencijalnog oštećenja mišića nego u distrofiji pa je moguće u vježbama za snaženje mišića slobodnije provoditi vježbe s opterećenjem te repetitivne vježbe za izdržljivost. Ostali program vježba za prevenciju kontraktura tj. vježbe istezanja vrlo je sličan. Zbog bolnih grčeva i osjetnih problema u nogama, kod bolesnika sa polineuropatijama se primjenjuju i ostale procedure fizioterapije za za ublažavanje bolova i poboljšanje cirkulacije kao što su elektroterapija, magnetoterapija. Za tretman kontraktura korisna je primjena termoterapije; primjena umjerene topline npr. parafinskim oblozima ili masaže ledom, prije početka vježbanja.

Osim fizioterapijskih procedura, u rehabilitaciji bolesnika s polineuropatijom je važna i primjena ortopedskih pomagala; od ortopedskih cipela do eventualne primjene ortoza za gležanj i stopalo.

Autor: Prim.mr.sc.dr.Ida Kovač
Tekst preuzet iz knjige: rehabilitacija i fizikalna terapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima

The post Polineuropatije – rezultat oštećenja perifernih živaca appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Uslijed upale nastaje oteklina i kompresija nervusa medianusa u karpalnom kanalu.

Klinička slika sindroma karpalnog kanala

Klinička se slika očituje trncima i bolima u prva tri prsta. U težim slučajevima nastaju trofičke promjene tenara. Zbog iritacije vegetativnih vlakana bolesnik se jače znoji i promjeni se boja kože. Problemi se često pojačavaju noću i pri pojačanoj volarnoj fleksiji šake tijekom nekoliko minuta, ili pritiskom retinakuluma fleksora. Ultrazvučna dijagnostika jedna je od glavnih metoda dijagnostike i procjene stanja nervusa medianusa u karpalnom kanalu. EMNG pokazuje smetnje provodljivosti nervusa medianusa. Sindrom se liječi nesteroidnim antiflogisticima, te eventualno infiltracijom kortikosteroida za lokalnu primjenu s prolongiranim djelovanjem.

Liječenje sindroma karpalnog kanala

Od postupaka fizikalne terapije najčešće se koristi kombinacija ultrazvuka, interferentnih struja, te lasera ( HIRO), a u novije vrijeme se terapija udarnim valom također pokazala kao terapija izbora. Lokalne infiltracije kao i ultrazvučno nvođena hidrodisekcija živca pokazuje dobre rezultate u novije vrijeme. Kod težih slučajeva indiciran je i operativni zahvat odnosno operativna dekompresija medianusa.

The post Karpalni kanal – sindrom karpalnog kanala appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.

Hranjenje neurološkog pacijenta može se promatrati s nekoliko aspekata, ovisno o procjeni strukture problema pacijenta vezanih uz aktivnosti hranjenja: Procjenjuje se sposobnost pacijenta za pripremanje obroka, te donošenje, posluživanje i organiziranja hrane i pića na stolu. U tretmanu ovog aspekta hranjenja usmjerava se pacijenta na prepoznavanje vrste hrane te organiziranje, prepoznavanje i korištenja odgovarajućeg pribora potrebnog za hranjenje. Uz motoričke sposobnosti ovdje je naglašena i perceptivna i svjesna komponenta hranjenja. Procjenjuju se mogućnosti pacijenta za žvakanje i gutanje hrane. U tretmanu se provodi orofacijalni tretman mišića lica, jezika, žvakaće muskulature i mišića zaduženih za gutanje.

Ovisno o problemu, facilitacija koja se provodi u tretmanu može biti stimulirajuća, ili inhibirajuća. Tretman je usmjeren na ponovnu uspostavu automatske motorike žvakanja i gutanja. Procjenjuje se posturalni položaj u kojem će se hranjenje provoditi, odnosno mogućnosti dovođenja pacijenta u najoptimalniji položaj. Potrebno je obratiti pažnju na izbor okoline primjerene hranjenju pacijenta.

Najpovoljniji posturalni uvjeti za normalno hranjene su slobodan sjedeći položaj za stolom u blagovaonici, ili nekoj prostoriji primjerenoj hranjenju. Sjedeći položaj u kojem postoji sloboda pokretanja trupa važan je za  sposobnosti normalnog žvakanja i gutanja hrane. Nemogućnost održavanja trupa u uspravnom položaju, «padanje» trupa prema naprijed, ili pretjerana ukočenost trupa onemogućuje ili otežava normalno žvakanje i gutanje hrane. Pacijentu koji ima problema s posturalnom adaptacijom vlastitog tijela pri hranjenju potrebno je facilitirati odgovarajuće aktivnosti balansa, a prema potrebi moguće je adaptirati okolinu u kojoj se nalazi.

U adaptaciji od koristi će biti izbor odgovarajuće stolice, ili invalidskih kolica, jastuci, ili podlošci od spužve za potporu trupu pri sjedenju. Procjenjuju se sposobnosti funkcionalnog korištenja gornjih ekstremiteta u aktivnostima hranjenja. Za normalnu aktivnost hranjenja potrebna je aktivnost obje ruke (bilateralna aktivnost). Potrebna je selektivna pokretljivost ruku, fini hvatovi u području šaka i prstiju, te zadovoljavajuća koordinacija pokreta usklađena s vizualnom kontrolom.

Terapeutski pristup u rješavanju ovih problema očituje se u stimulaciji i facilitaciji komponenti pokreta koje su onemogućene, ili se odvijaju u nenormalnim oblicima pokreta. Potrebno je pacijenta koji ima problema u funkciji hranjenja zbog pokretljivosti ruke naučiti najoptimalnijem obliku hranjenja kroz korištenje onih sposobnosti koje su mu preostale (kontrolirane, optimalne funkcionalne kompenzacije).

Osim zadovoljavanja osnovne životne potrebe za hranom, normalno hranjenje sadrži i socijalnu komponentu

Upotreba pomagala u smislu adaptiranog pribora za jelo najmanje je popularna u tretmanu hranjenja, ali u krajnjem slučaju također predstavlja mogućnost za one pacijente koji nemaju potencijala za normalniju funkciju hranjenja. Hranjenje je važna aktivnosti u resocijalizaciji pacijenta. Osim zadovoljavanja osnovne životne potrebe za hranom, normalno hranjenje sadrži i socijalnu komponentu, te predstavlja zadovoljstvo i ugodu. Pacijenti s problemima hranjenja često su onemogućeni u osjećanju mirisa i okusa hrane, a problemi održavanja sjedećeg balansa, žvakanja, gutanja, korištenja pribora za jelo predstavljaju za pacijenta napor i frustraciju. Posebno je neugodno za pacijenta hranjenje u ležećem, ili nekom drugom neprikladnom položaju. Pacijenti kojima je hranjenje napor i frustracija osjećati će nelagodu kada se hrane zajedno s ostalim članovima obitelji. Hranjenje u restoranu, ili u prostoru s većim brojem ljudi može za pacijenta predstavljati veliki psihološki problem. Izbjegavanje, ili nemogućnost hranjenja u zajednici s drugim ljudima povećava pacijentov hendikep i smanjuje njegovu razinu resocijalizacije nakon oštećenja SŽS-a.

Razumijevanjem, analizom i pravilnom procjenom problema pacijenta moguće je probleme hranjenja specifično tretirati na adekvatnoj problemskoj razini. Zbog svoje važnosti i složenosti probleme hranjenja potrebno je procjenjivati i tretirati multidisciplinarno u skladu sa stručnim kompetencijama pojedinih članova rehabilitacijskog tima. Obitelj pacijenta ili njegovatelji također moraju biti educirani o problemima hranjenja i načinima na koji će sigurno i najlakše integrirati ovu aktivnost  u svakodnevni život.

Adekvatnim pristupom i tretmanom  svih članova tima koji sudjeluju u aktivnostima hranjenja pacijenta ovaj hendikep se može značajno smanjiti, ili potpuno prevladati.

Zdravko Maček

The post Hranjenje – aspekti fizioterapeutskog tretmana appeared first on Portal o fizikalnoj terapiji.