Sudeckov sindrom ili Sudeckova distrofija

112
Sudeckova distrofija

Sudeckov sindrom ili Sudeckova distrofija predstavlja jednu od najčešćiš komplikacija koja može nastati nakon prijeloma. Kliničku sliku ovoga još uvijek nedovoljno razjašnjenog sindroma prvi je opisao Sudeck 1902. godine.

Radi se o patološki poremećenom procesu lokalnog cijeljenja praćenog distrofijom, i atrofijom mekih tkiva i kosti. Sindrom se javlja nakon ozljede ili operativnog zahvata.

Nastajanje Sudeckova sindroma (distrofije)

Smatra se da u nastajanju Sudeckova sindroma može sudjelovati više različitih faktora kao što su:

  • poremećaj neuro vegetativnog i endokrinog sustava
  • upale
  • poremećaji lokalne cirkulacije (zbog kompresije sadrenog zavoja )
  • poremećaji acidobazične ravnoteže
  • neaktivnost

Klinička slika Sudeckova sindroma (distrofije)

1. stadij Sudeckova sindroma ili stadij upale karakterizira u prvom redu bol koja se javlja ne samo pri opterećenju i pokretu nego i u mirovanju. Koža je otečena nategnuta sjajna i topla, pojačano se znoji, a gibljivost zglobova je smanjena. Laboratorijski nalazi ne pokazuju tipičnih promjena, a obično nema ni otekline limfnih čvorova. Radiološki nalaz pokazuje znakove osteoporoze, prije svega na malim kostima

2. stadij Sudeckova sindroma ili stadij distrofije karakterizira i dalje prisutnost boli i početnih kontraktura zglobova sa atrofijom muskulature. Oteklina mekih tkiva nestaje, lokalna hiperemija pretvara se u hladnoću, a koža je obojena lividno plavo. Radiološki se nalazi difuzna mrljasta osteoporoza.

3. stadij Sudeckova sindroma ili stadij atrofije: funkcija narušenog uda bitno je narušena, sve do neupotrebljivosti. U toj fazi bolesti boli nisu uvijek prisutne, meka tkiva su atrofična, a koža blijeda i bez oteklina. Radiološki se nalazi izražena osteoporoza a zglobne pukotine mogu biti sužene.

Sudeckov sindrom ili Sudeckova distrofija

Liječenje Sudeckova sindroma ili distrofije

Liječenje Sudeckova sindroma ovisi o stadiju u kojem se bolest nalazi. Važno je liječenje započeti što ranije.

1. stadij akutne upale

Imobilizacija u povoljnom položaju ekstremiteta, u dobro postavljenoj sadrenoj longeti smatra se prvom I najvažnijom mjerom. Primjena antiflogistika I analgetika smiriti će upalu I bol. Na tonus krvnih žila djeluje se preparatima divljeg kestena I Hiderginom, a primjena Calcitonina pokazala je povoljne rezultate. Od fizikalnih procedura u ovoj fazi dolaze u obzir ultrazvučna terapijainterferentne struje, te krioterapija.

2. stadij kronične upale i distrofije

Strogo mirovanje je indicirano jedino kod jakih boli I povećanja edema. U ovom stadiju ne treba očekivati rezultate od medikamentozne terapije. Počinje se sa laganim vježbama istezanja do granice boli čemu prethodi krioterapija, a može s koristiti I hidroterapija. Također se i ultrazvuk pokazao kao kvalitetno rješenje.

3. stadij atrofije.

U ovom stadiju nastojimo popraviti funkciju oštećenog ekstremiteta, iako često sa minimalnim rezultatom. Primjenjuje se fizikalna terapija u vidu izmjeničnih kupki, iontoforeza masaža i funkcionalna terapija.