Skakačko koljeno

8

Skakačko koljeno – zauzima prvo mjesto po učestalosti u gotovo svim sportovima u kojima su prisutni česti skokovi, trčanje, ili opružanja koljenog zgloba sa velikim opterećenjem.

Skakačko koljeno u sportu

U odbojci, skakačko koljeno predstavlja 28% svih sportskih ozljeda, odnosno čak 40% vrhunskih odbojkaša ima tegobe tijekom svoje sportske karijere. Ništa bolje nije ni sa košarkom, rukometom, skokom u vis, skokom u dalj, troskokom, dizanjem utega, biciklizmom, umjetničkim klizanjem, hokejom na ledu, ali ni skijanjem, skijaškim trčanjem ili tenisom.

Sve to postavlja ovaj sindrom prenaprezanja na neslavno prvo mjesto po učestalosti. To se ne odnosi samo na profesionalni sport, već i na rekreativce.

Klinička slika Skakačkog koljena

Osnovna je karakteristika ovog stanja bol u predjelu koljena i to neposredno ispod ili iznad patele (ivera). To je ona mala kost s prednje strane koljena koju je lako uočiti, jer se nalazi odmah ispod kože. Njena funkcija će biti jasnija zna li se položaj koji zauzima u koljenom zglobu.

Ona je u stvari “umetnuta” u tetivu velikog butnog mišića (quadricepsa ili četveroglavog mišića natkoljenice) i služi mu kao pomična točka uporišta smanjujući tako trenje tetive pri pokretu i olakšavajući sam pokret. Prilikom velikih opterećenja dolazi do upalnih procesa upravo na mjestima gdje se tetiva veže na patelu i tada to stanje nazivamo “skakačkim koljenom”.

Osim boli na pritisak i prilikom čučnja, tipična je  bolnost nakon dugog sjedenja sa koljenom u savijenom položaju, npr. u automobilu ili za vrijeme kazališne ili kino predstave, pa se ta pojava  zove “znak kinematografa”.

Kada se pojave ovakvi simptomi, dobro je učiniti dodatne pretrage kako bi se objektivizirao nalaz, a to je najbolje ultrazvučnom dijagnostikom, jer osim potvrđivanja kliničke dijagnoze, važno je utvrditi i stadij u kojem se bolest nalazi.

Koljeni zglob

Pored prenaprezanja kao najvažnijeg faktora, na razvoj skakačkog koljena može utjecati i postojanje “X” i “O” nogu zbog nepravilnog prijenosa opterećenja kroz tetivu i patelu, zatim slabost nekih mišića kuka i trbuha koji imaju svoju ulogu u samom skoku, jer takvo stanje dodatno povećava pritisak na tetivu quadricepsa. Isto je tako faktor rizika i nedovoljna istegnutost ili skraćenje mišića stražnje lože natkoljenice, koji u tim okolnostima predstavlja dodatni otpor opružanju koljena.

Tvrde sportske podloge, kao i neodgovarajuća sportska obuća mogu pridonijeti razvoju ovog bolnog sindroma. Sve ovo govori o potrebi prevencije unutar trenažnog procesa, prije svega kroz redovito i kompletno istezanje, a zatim i kroz jačanje proporcionalno slabijih mišića koji sudjeluju u skoku ili trčanju, kao i o doziranju opterećenja u treningu, te osiguranju dovoljnog vremena za odmor i oporavak.

No, kada do ozljede i dođe vrlo je važno terapiju započeti odmah, jer je malo vjerojatno da će ovaj sindrom, kao možda neki drugi, proći sam po sebi.

Kako liječimo skakačko koljeno

Rehabilitacija skakačkog koljena može trajati i više mjeseci.

Isprva liječenje započinjemo primjenom leda (krioterapije) na bolno mjesto, te mirovanjem. Kod izrazito akutnih stanja nije na odmet i medikamentno liječenje. Led u ovoj fazi smiruje upalu i smanjuje bol, što je izuzetno bitno za nastavak samog liječenja. Nakon tri do pet dana nastavlja se sa toplo-hladnim procedurama, laserom , ultrazvukom , elektroterapijom te magnetoterapijom, a sve u svrhu ubrzavanja cijeljenja tetive i njenih pripoja.

Važnost medicinske gimnastike kod skakačkog koljena

U kombinaciji sa fizikalnim agensima kreće se u jačanje quadricepsa i to najbolje vježbanjem sa ispruženim koljenom, malim opterećenjem i velikim brojem ponavljanja. Takav pristup omogućuje postupno jačanje mišića uz poboljšanje cirkulacije u tetivi, a bez izazivanja dodatnih oštećenja.

Svakako bitno istezanje, pogotovo mišića stražnje lože natkoljenice i potkoljenice, te jačanje mišića kuka i trbuha. Dobrima su se pokazale  vježbe na dasci za balansiranje koje uključuju interakciju živčanog sustava, zglobnih receptora, mišića, tetiva i ligamenata. U kasnijoj fazi liječenja, uključuju se i vježbe snage i izdržljivosti u punom obimu.

U posljednjih se desetak godina velikom pomoći u liječenju jednog dijela sindroma prenaprezanja, naročito onih koji se ne smiruju po primijenjenom konzervativnom liječenju,  pa tako i skakačkog koljena pokazala i terapija udarnim valom (ESWT).

Važno je za cijelo vrijeme liječenja provoditi tzv. alternativni trening za neozlijeđene dijelove tijela kako bi se održala izdržljivost organizma (npr. plivanje, vježbe snage itd.), a sve zajedno činiti vrlo strpljivo, jer terapija skakačkog koljena može trajati i više mjeseci. Operativno se liječenje primjenjuje vrlo rijetko i to tek onda kada svi ostali terapijski postupci nisu dali željene rezultate.