Galvanska struja predstavlja naziv za konstantnu istosmjernu struju. Prvi ju je opisao Luigi Galvani iz Bologne još 1889. god, a u terapijske svrhe se upotrebljava od kraja 19. stoljeća nakon konstrukcije velikih baterija za proizvodnju takve struje. Danas se galvanska struja dobiva iz izmjenične struje frekvencije 50 titraja u sekundi i napona od 220 V. Uređaji za takvu pretvorbu sastoje se od više elektronskih cijevi koje propuštaju izmjeničnu struju samo u jedno smjeru (od katode prema anodi). Time dobivamo punovalnu usmjerenu pulsirajuću istosmjernu struju koja nakon filtriranja postaje konstantna. Taj se oblik primjenjuje u terapijske svrhe.
Galvansku struju primjenjujemo putem dvije elektrode od koje je jedna pozitivna ( + najčešće crvena), a druga negativna ( – crna).
Kako primjenjujemo galvansku struju ?
U praksi galvansku struju kao terapijski postupak primjenjujemo na više načina. :
-
- Suha galvanizacija preko navlaženih obloga elektroda
- Specijalni oblici na pojedine regije tijela
- Vlažna galvanizacija
Suha galvanizacija
Suhu galvanizaciju možemo primijeniti na više načina :
-
- Poprečna ili transregionalna galvanizacija – postavlja se na dio tijela poprečno. Na taj način postižemo podjednako prostrujavanje svih tkiva između elektroda.
- Uzdužna ili longitudinalna galvanizacija – elektrode se postavljaju u različitoj visini udova, odnosno na njihovim krajevima, npr. jedna elektroda na rame a druga na dlan. Ovim načinom postižemo površinsko prostrujavanje. Uzdužna galvanizacija može biti silazna (katoda se položi distalno) ili uzlazna (katoda se postavlja proksimalno).
- Točkasta galvanizacija – primjenjuje se putem dvije elektrode jedna je aktivna I nju pomičemo i primjenjujemo najčešće na mjesta boli, dok je druga elektroda inaktivna i znatno je veća.
Ukoliko se kod pacijenta radi o neuralgiji nervusa trigeminusa galvanizaciju primjenjujemo preko posebne elektrode u obliku polumaske( Bergonijeva polumaska). Elektroda u obliku maske je katoda i postavlja se na stranu neuralgije i potom fiksira, a inaktivna elektroda se postavlja na prsnu kost ili straga između lopatica.
Postupak postavljanja elektroda
Elektrode ne smijemo stavljati direktno na kožu, one uvijek moraju biti umotane hidrofilnom tkaninom. Najčešće su to spužvice koje se prije primjene navlaže sa običnom vodom. Tako pripremljene elektrode fiksiramo najčešće elastičnim zavojima ili vrećicama s pijeskom.
Doziranje i trajanje obrade
Prilikom doziranja galvanske struje trebamo poštivati dva parametra. Prvi je subjektivan osjećaj pacijenta. Naime uvođenjem galvanske struje u organizam pacijent mora osjećati bockanje, žmarenjem, mravce, a ne bol i žarenje. Galvansku struju treba postepeno uvoditi u organizam, tj. ušuljavati se i tek onda ocijeniti pacijentov subjektivan osjećaj. Drugi parametar je gustoća struje po jedinici površine elektrode ( mA/cm2 ). Gustoća struje mora biti u granicama fiziološke osjetljivosti odnosno od 0.1 do 0.5 mA/cm2. Jedna aplikacija traje između 15-20 minuta.
Fiziološko djelovanje galvanske struje
Galvanska struja djeluje na živčane završetke odgovorne za prijenos boli tako da se bol smanjuje ili nestaje. Povećava podražljivost i provodljivost živaca pod katodom i smanjuje pod anodom.
Pod utjecajem galvanske struje nastaje vazodilatacija ( proširenje krvnih žila) što uzrokuje intenzivniji dotok krvi koji nazivamo hiperemija. Koža ispod aplicirane elektrode postaje toplija, crvenija u trajanju do 30 min., i vlažnija.
Kada primjenjujemo galvansku struju?
-
- Reumatske bolesti, osim kod upalnih u aktivnoj i akutnoj fazi.
- Pareze i paralize. U ovoj indikaciji galvansku struju primjenjujemo kao uvodni postupak u elektrostimulaciju. Galvanska struja hiperemijom smanjuje kožni otpor i zbog toga se malim podražajem dobiva snažna mišićna kontrakcija!
- Bolesti krvnih žila i poremećaji cirkulacije.
Kada nesmijemo primjeniti galvansku struju?
-
- Akutne upale, uključujući i aktivnu tuberkulozu zglobova i drugih organa
- Zloćudne bolesti
- Bolesti koje uvjetuju razvoj kaheksije
- Dekompenizirano stanje srca
- Krvarenje ili sklonost krvarenju
- Metal u tkivu (nakon ranjavanja, endoproteze, osteosintetski materijal)
Literatura : Fizikalna medicina – Zlatko Domjan i suradnici, Medicinski fakultet sveućilišta u Zagrebu.